
Primarna namena UH-60 svih modela je prevoz ljudi – do 11 naoružanih boraca po normativu koji je za UH-60A i UH-60L za komada žive sile, šlem, pancirku, pušku, municiju i ostalo predviđao 109 kg, a sada na UH-60M preko 131 kg, za deblje momke ili više džebane.
U posadu UH-60A i L uračunata su tri čoveka, a četiri za UH-60M. Umesto ljudi može da se ukrca neki korisni teret, a alternativno se podvešava na UH-60A/L do 3,6 t, a na UH-60L preko 4 t.
Karakterističan teret za taj način prebacivanja od tačke A do tačke B je standardno terensko vozilo HMMWV. Službeno ime mašine nema veze sa pticama, ali ima sa domorodačkim stanovništvom SAD jer tradicionalno američka armijska avijacija bira takva imena.
Crni Soko je bio slavni ratnički vođa plemena Sauk iz prve polovine 19. veka.
Prvi rat za UH-60 bilo je osvajanje ostrvske države Grenada 1983. godine i sledili su svi američki ratovi i razne misije vojnog prisustva uključujući IFOR i SFOR u BiH (novembar 1995 – novembar 2004). U to vreme u bazi Orao odnosno aerodromu Tuzla duž nekadašnje rulnice pružala se linija od četrdesetak „crnih sokola“, čitav jurišni bataljon koji je svaki dan leteo okolo za račun američkog sektora.
U proleće 1999. bile su male šanse da će „crni sokoli“ preleteti Prokletije jer osim politike i snažne i odlučne odbrane prirodna prepreka bile su planine, pošto odlika tih mašina nisu letovi na velikih visinama.
Kada su juna 1999. godine u Kumanovu jugoslovenski generali po naredbi sa vrha, lično od Slobodana Miloševića, potpisali papire o dinamici povlačenja sa Kosmeta, tamo su doleteli „crni sokoli“.
U Bondstilu je odred od devet UH-60 potčinjen komandi Sektora Istok predvođenoj američkim pukovnikom. U Prištini se računa na podršku u održavanju i obuci koju može da pruži Bondstil, ali politički mnogo važnija tema je koalicija „crnog sokola“ u kojoj su Hrvatska i Albanija.
Obe države su korisnice UH-60 i planiraju da nabave dodatne količine.
Možete izvesti potpuno tačan zaključak da će jedna od oblasti vojno-vojne saradnje tri balkanske države, u skladu sa dokumentom potpisanim 18. marta ove godine da bude i rad na „crnim sokolima“.
Hrvati su pre tri godine dobili četiri UH-60M za jedno odeljenje 194. eskadrile na aerodromu Lučko. Dva su američka donacija u vrednosti od 53,4 miliona dolara, a dva su plaćena iz hrvatskog budžeta kroz sumarni trošak od 84,8 miliona dolara, ali sa obukom pilota i tehničara, podrškom za održavanje i PDV.
Glavnu tehniku u 194. eskadrili zasada čine 10 Mi-171Š ruskog porekla, ali njima se bliži istek međuremontnog ciklusa, i to i stav da se tehnika mora vesternizirati imali su uticaj na odluku iz 2024. da se potpuno pređe na „crne sokole“.
Amerikanci su „preporučili“ Hrvatima da pošalju u Ukrajinu 11 Mi-8MTV-1 koje su tokom rata 1990-ih nabavili nove iz Rusije i tri Mi-8 primljena polovna. Prosledili su staro i zauzvrat dobili su osam UH-60M vrednih 274 miliona dolara za koje će Amerikanci platiti 51% računa, a hrvatski budžet podneti izdatak od 49% sume i plus PDV od 52,6 miliona dolara.
Tehnika dolazi na Lučko 2028. godine i od tada Hrvati će imati punu eskadrilu od 12 „crnih sokola“.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE OD ČETVRTKA, 18. DECEMBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS






