„Čovek je odvratan, ili skoro odvratan. Tu i tamo, nešto se dogodi, i to upravo u čoveku, i onda postoje neke šanse, ukoliko je to što se dogodilo nekakva radost ili nešto što ima smisla, da čovek bude manje odvratan. Veoma su to teške stvari. Jedna od najodvratnijih stvari kod čoveka je kada mu je neko drugi kriv. Čovek bez tog osećanja možda čak može da i bude slobodan. S tim osećanjem, čovek ne može da bude slobodan. Većina ljudi nije slobodna. To je zato što je većini ljudi neko drugi kriv. To je teška bolest koja se inače zove rak duha. Teška bolest, naravno, ali taj rak se odstranjuje. I odstranjuje ga upravo čovek koji je od te bolesti oboleo. To je jedini način da se čovek izleči od te vrste raka. Ali čovek često ne želi da se izleči od te bolesti. Dakle, da ponovimo: rak duha je kada ti je neko drugi kriv. Teška bolest, naravno, ali čest je slučaj da čovek i ne zna da je oboleo od te bolesti, iako je to rak, čovek ne zna da je bolestan od raka, ili ne želi da zna. I to je čest slučaj, ne želi da prizna svoju bolest.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 04. APRILA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.