Novu peticiju za Jovanovu smjenu potpisalo je pedesetak ljudi, od kojih samo trojica akademika – Vasilije Krestić, Danilo Basta i Radomir Saičić. Krestić je jedini istoričar od njih trojice (Basta je pravnik, a Saičić hemičar). Odeljenje za istoriju SANU ima deset redovnih i četiri dopisna člana, što znači da je Krestić prilično usamljen po ovom pitanju unutar same kuće. Među ostalim potpisnicima – osim dvojice-trojice – nema javnosti poznatijih imena. Pismo je ovoga puta upućeno patrijarhu, Sinodu i Saboru SPC, te Vladi Srbije – dakle na najviše adrese – osim na onu jedinu koja bi eventualno, ako doista želi, mogla da učini ono što su pismopisci tražili.
U pismu se traži smjena Jovana s pozicije predsjednika Upravnog odbora Muzeja žrtava genocida, kao i smjena direktora Ristića. Za Jovana se traži i smjenjivanje s mjesta predsjednika Odbora za Jasenovac, dok se za njegovo obavljanje vladičanske dužnosti blizu Jasenovca kaže da je „neka vrsta ponovnog klanja jasenovačkih novomučenika, samo što je nož iz ustaških prešao u srpske ruke“. U pismu Vladi, potpisnici citiraju Jovanove riječi na Privrednikovoj tribini iz 2019, te ga optužuju da djeluje antidržavno i revizionistički. Njegovo je djelovanje u Muzeju žrtava genocida, kažu oni, već posijalo sjeme sličnih revizionizama, pa ga treba smijeniti.
Ceo tekst objavljen je u novom broju Nedeljnika, koji je na svim kioscima od četvrtka, 28. septembra
Digitalno izdanje i pretplata na Nedeljnik.rs
