Danas je 1. maj, međunarodni praznika rada. Gde idete danas?
Roštilj, muzika, prijatelji, porodica, priroda, vikendica. Verovatno je to ono što mnogim ljudima padne na pamet kada se pomene ovaj praznik. Međutim, 1. maj nije uvek bio veseo i bezbrižan datum. Još davne 1886. godine, u Čikagu su radnici organizovali masovne proteste zahtevajući osmočasovno radno vreme. Protesti su kulminirali u krvavim sukobima sa policijom, poznatim kao Haymarketski masakr, što je pokrenulo globalni pokret solidarnosti radnika.
Radnički protesti u Sjedinjenim Američkim Državama su bili ključni u razvoju globalnog radničkog pokreta, a mnogi smatraju da su oni bili začetnici borbe za radnička prava, uključujući osmočasovno radno vreme, bezbedne radne uslove i prava na sindikalno organizovanje. Tokom drugog dela 19. veka, Sjedinjene Američke Države su doživele brzi industrijski razvoj, ali su radni uslovi bili katastrofalni.
Radnici nisu imali prava na slobodne dane, a sindikati i bilo kakvi oblici kolektivnog organizovanja bili su zabranjeni ili brutalno suzbijani.
KAKO JE SVE POČELO
Protest je počeo kao mirna demonstracija radnika u Čikagu 1. maja 1886. godine, kada su stotine radnika izašle na ulice, da zahtevaju osmočasovni radni dan. Demonstracije su bile uglavnom mirne, a većina gradova širom SAD-a organizovala je štrajkove i mitinge. Međutim, 4. maja, u Haymarket Square, tokom protesta, dogodio se eksplozija bombe. Neidentifikovani napadač bacio je bombu među policiju koja je razbijala skup.
To je izazvalo haos i nasilje, a policija je počela da puca u demonstrante. Nekoliko ljudi je poginulo, a mnogi su bili povređeni, uključujući policajce. Iako počinitelj nikada nije uhvaćen, ovaj incident je postao poznat kao Haymarketski masakr, a kasnije je doveo do širokih političkih posledica.
Haymarket je, iako početno bio podstrek za poboljšanje radnih uslova, doveo do represije sindikata u SAD. Zbog incidenta, politička klima u SAD postala je antiradnička i mnoge sindikalne i radničke grupe bile su podložne suzbijanju i progonom.
Iako je Prvi maj počeo kao dan borbe za radnička prava u Americi, ubrzo je postao međunarodni praznik. I u mnogim evropskim zemljama, radnički pokreti su usvojili 1. maj kao dan proslave i borbe za bolji položaj radnika. Internacionalni radnici širom sveta, uključujući i Evropu, Latinsku Ameriku i Aziju, prihvatili su Prvi maj kao dan kada se izražava solidarnost radnika i podseća na istorijske borbe za radnička prava.
PRVI MAJ U SFRJ
U vreme SFRJ, Prvi maj je bio dan radničke klase, ali i prilika da se naglase postignuća socijalističkog sistema poput osmočasovnog radnog vremena, boljih uslova rada, besplatnog obrazovanja i zdravstva. Dan je bio i prilika za podsećanje na istorijske borbe radnika, ali i za poziv na buduće solidarnosti i kolektivne akcije.
U tom periodu, Prvi maj je bio mnogo više od praznika, bio je to simbol socijalističke ideologije i nacionalne kohezije, ali i proslava napretka koji je donesen radnim, političkim i društvenim angažmanom.
Prvi maj bio je prilika za organizovanje velikih parada na ulicama, naročito u glavnim gradovima poput Beograda, Zagreba i Ljubljane. Radnici su prolazili kroz ulice sa transparentima na kojima su pozdravljali radnička prava, socijalizam i zajedništvo radnih ljudi. Fabrike, preduzeća i kolektivi obeležavali su praznik sa svojim grupama i zastavama.
U mnogim gradovima bile su organizovane kulturne manifestacije u vidu koncerata, pozorišnih predstava, umetničkih izložbi, ali i sportskih takmičenja. Radnički kolektivi često su se takmičili u različitim disciplinama, od štafetnih trka do prezentacija svojih radova i kreativnosti.
KAKO JE DANAS
U Srbiji, Praznik rada je državni praznik i obeležava se 1. i 2. maja neradnim danima. Iako ima korene u radničkoj borbi, danas je u velikoj meri postao simbol odmora, roštiljanja u prirodi i porodičnog okupljanja, dok se socijalni aspekt često stavlja u drugi plan.





