U vreme kada je Titov Plavi voz jurio evropskim prugama, predsedničke vozove imale su samo četiri države u svetu – Velika Britanija, Nemačka, Turska i Jugoslavija.
„Prema nekim procenama, kada bi se vrednost voza po izlasku iz fabričkih pogona konvertovala u današnji novac, ona bi iznosila milijardu i po dolara“, kaže za mesečnik Biznis&Finansije Milan Budimir, koji vodi brojne domaće i strane turiste u obilazak ovog muzejskog eksponata.
Posetioci su zadivljeni ne samo luksuzom, već i tehnološkom opremljenošću voza, koji je „oživeo“ i u filmovima, serijama i muzičkim spotovima snimljenim u njegovom autentičnom ambijentu.
Od kraljevog do Plavog voza
Na početku svoje vladavine Josip Broz je koristio stari kraljev voz jer je zemlja bila ekonomski razorena i svi su morali da „stegnu kaiš”. Međutim, čim se situacija malo popravila, prvi koji je popustio rupe na svom kaišu bio je sam Tito. Jedna od tih rupa je bila baš široka, kada je 1956. doneta odluka da predsednik zaslužuje poseban predsednički voz.
Tri godine kasnije inženjeri beogradske Mašinogradnje isprojektovali su deset vagona tog voza, a izradile su ih Fabrika šinskih vozila Goša iz Smederevske Palanke i mariborska Fabrika šinskih vozila Boris Kidrič.
Lokomotive su kupljene od Simensa i Dženeral Motorsa, a najbolji pokazatelj njihovog kvaliteta je podatak da neke od njih i danas vuku vozove po Srbiji.
mogao bi da vozi novim „brzim prugama“
Plavi voz je dostizao brzinu od 140 km na sat, što je šezdesetih godina prošlog veka bila maksimalna dozvoljena brzina putničkih vozova na evropskim prugama, a što je i danas za većinu naših vozova podvig.
„Kapacitet je bio oko 150 putnika koji su tokom dana u vozu mogli da sede, obeduju, slušaju radio ili gledaju televiziju, a noći su provodili u udobnim ležajevima”, kaže za B&F Milan Budimir, koordinator Kola za spavanje i ručavanje u Železnicama Srbije.
On radnim danima vodi turiste kroz izložene vagone i upoznaje ih sa zanimljivim informacijama, poput one da je skromni komunistički lider putovao u klimatizovanom prostoru, okružen nameštajem od mahagonija, kruške i oraha, ali i vunenim tepisima, plišom i svilom.
milijardu razloga da ode u muzej
„Prema nekim procenama, kada bi se vrednost voza po izlasku iz fabričkih pogona konvertovala u današnji novac, ona bi iznosila milijardu i po dolara”, navodi Budimir.
Zato ne čudi što je Plavi voz posle 600.000 pređenih kilometara i dalje u relativno dobrom stanju.
Verovatno bi još uvek bio na šinama da nije 2015. godine doneta odluka da postane muzejski eksponat, koji posetioci mogu da obiđu u zgradi Depoa Topčider, po ceni od 300 dinara po osobi ili za samo 150 dinara ako je u pitanju grupna poseta.




