Te etikete diva i ikona se toliko lepe i prelepljuju poslednjih godina da se čitav značaj te reči gubi. Osim u… slučaju Džejn Birkin gde vas ovih dana gomile njenih fotografija uveravaju u jedno: ona se s tim licem i stajlingom iz šezdesetih mogla pojaviti ovog trenutka bilo gde a i nadalje.
Jutros kod ŽS na FB stranici vidim fenomenalnu sliku Džejn Birkin sa pločom Bitlsa pa me to ponovo navede na razmišljanje o njenom odlasku iz Londona u Pariz u doba kada je London „goreo“ i zbog tih čiju ploču drži u rukama ali i zbog Stonsa, ali i Bejlija koji slika i Džegera i braću Krej koji spajaju West End i East End, pa su zavredeli da uđu u kadar slavnog fotografa. Ali Birkinova je u kultnom „Blow upu“ Mikelanđela Antonionija gde je bila deo tog čuvenog Swinging Londona koji živi i dalje u mitovima i suvenirnicama.
CEO TEKST PROČITAJTE U 601. BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 20. JULA.
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.