Nije prošlo pola sata od momenta kada je završena utakmica sa Kamerunom, do trenutka kada je u redakciju stigao trač. Posle nekog vremena postalo je jasno da je isti trač stigao i do ostalih redakcija, do društvenih mreža, do Tvitera i do ljudi željnih nekog „logičnog objašnjenja“.
Ne može biti slučajno to što najveće fudbalske sile ovoga puta igraju četvrtfinale. Njihovi mehanizmi rešavanja problema su podmazani iskustvom i bogatom istorijom. Njihova scenografija je oslikana velikim pobedama i još većim porazima koji su bili lekcije. Naša je scenografija – od onog plastičnog Puma dresa do pundita i teleport mašine u studiju Javnog servisa – jeftina.
OVAJ TEKST ČITAJTE U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 8. DECEMBRA, ILI U DIGITALNOM IZDANJU NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.