„Druže Tito, ti si kriv“: Kako je nezaposleni radnik iz Kraljeva napisao pismo predsedniku SFRJ i optužio ga za korupciju – Poziv je stigao već sutradan…

Na današnji dan, pre tačno 45 godina preminuo je  – Josip Broz Tito. Prenosimo jedan detalj iz teksta Dejana Jovića, politikologa i profesora Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji je pisao za Velike priče.

***

Drugi izvor Titove moći u njegovoj permanentnoj „borbi“ sa sistemom bio je u direktnoj komunikaciji s običnim građanima.

Tito je bio „narodni vladar“, a „narod“ je smatrao da jedino on može i želi stati na stranu „običnog svijeta“, koji se osjećao nemoćnim u odnosu na birokratiju.

Zato su mu ljudi pisali, možda i smatrajući da on nije dovoljno informiran o stanju u zemlji.

Ukazivali su mu na brojne slučajeve nepravde, korupcije, napuštanja politike „bratstva i jedinstva“, na „birokratizirane funkcionere“, napuštanje revolucionarnih ideala te na neefikasan sistem.

Jedna analiza tih pisama koju je kabinet za njega sastavio 1967. godine, konstatira da je od 1954. do 1967. Tito primio 411.769 pisama građana, a čak 182.929 građana primljeno je na razgovor u njegovom kabinetu – poneke od tih ljudi je primio i on osobno.

To znači da je svakog radnog dana u tih 14 godina primio oko sto pisama, a njegov je ured godišnje primio oko 13.000 ljudi. Tito je većinu pisama – naročito do 1964. – čitao osobno, i na tisuće njih je napisao svoju odluku ili komentar u vezi sa zahtjevom pismopisca.

Na taj je način smatrao da dobiva pravu informaciju o stanju u zemlji, da je u direktnom kontaktu s ljudima.

Budući da je ljudima odgovarao na pisma – često i time da im pošalje pomoć ili ono što traže (npr. novac, lijekove, pasoš koji im je uskraćen na nižim nivoima i sl.) – time je stvarao svoju privatnu mrežu, te širio ličnu popularnost. A istodobno je dobivao informacije koje je koristio da kritizira, a ponekad i smjenjuje, niže funkcionere.

FUNKCIONERI HTELI DA OGRANIČE TITU PRISTUP PISMIMA

Zbog toga su funkcioneri smatrali da treba, na neki način, ograničiti Titov pristup pismima – što se s vremenom počelo događati, time što su pisma najprije „filtrirana“ u tjedne informacije (navodno da se Tita ne bi uznemiravalo i da bi mu se olakšalo obavljanje državnih obaveza, naročito kad je na putovanjima), a kasnije – sredinom sedamdesetih – sva pisma šalju se na druge adrese, novo kolektivno rukovodstvo.

Kad se to počelo događati, Tito je u javnosti počeo govoriti da ga obmanjuju, da mu ne daju informacije, da ga ne slušaju, da „rade šta hoće“.

U jednom poglavlju svoje nove knjige koja je ovih dana objavljena i u srpskom izdanju kao „Uvod u Jugoslaviju“ (u izdanju Akademske knjige iz Novog Sada) opisujem jedan slučaj koji se izdvaja po tome što odlično ilustrira i mehanizam vladanja u Titovoj Jugoslaviji, i ograničenja moći koje je sistem već tada, 1967., postavio Titu.

Slučaj Dragomira Katića

Radi se o slučaju stanovitoga Dragomira Katića, nezaposlenog ekonomiste iz Kraljeva (rođenog u Zaklopači 1936. godine), koji mu je pisao u februaru 1967., žaleći se na to da ga nitko ne želi primiti na posao jer svi drugi imaju „veze i poznanstva“, a on nema, premda je kvalificiraniji od njih.

U tom pismu Katić Tita lično krivi za to, jer – kako piše – ili ne zna što se stvarno događa (a morao bi znati) ili zna pa ga nije briga.

Tito je Katića primio na razgovor sutradan (napisao je na pismo da ga se pozove na razgovor i da mu se pošalje automobil da dođe) i pokušao ga zaposliti – ali to nije išlo pune tri i pol godine.

Štoviše, to što ga je Tito primio kasnije je korišteno protiv Katića, pa su mu vrata bila još čvršće zatvorena, sve dok nakon petog pisma – sve jednog ljućeg od drugog – problem nije riješila Latinka Perović direktnom intervencijom. Katić je zaposlen u općini Kraljevo u martu 1969., dakle dvije godine nakon što je pisao Titu.

Latinka je očigledno mogla ono što sam Tito direktno nije mogao – barem kad se radilo o rješavanju pojedinačnog problema jednog građanina.

„DRUŽE TITO, TI SI KRIV“

Detalji te prepiske, potpuno fascinantne, kao i puni transkript razgovora između Tita i Katića, objavljeni su u mojoj novoj knjizi, u poglavlju pod naslovom „Druže Tito, ti si kriv!“.

Katić je, naime, upravo tako pisao Titu u svom prvom pismu (i mnogi drugi koji su pisali su Tita, zapravo, kritizirali, ponekad i vrijeđali ili mu indirektno prijetili – premda rijetko), dok je kasnije čak najavljivao da će ići u Vijetnam da se bori tamo za socijalizam, budući da u Jugoslaviji više nema smisla.

Kao i velik broj drugih, i ovo Katićevo pismo Titu je puno kritike samog sistema, a od Tita očekuje da slomi „birokraciju“, korupciju, nepotizam, privilegiranost i nepravdu.

Tita su takvi slučajevi zabrinuli i na njih nije ostao ravnodušan. Istodobno, on ih je koristio da bi povećao svoju moć u odnosu na sistem, da bi ukazao na njegovu „birokratizaciju“.

Zato Katića – kao i druge koji mu pišu sa sličnim slučajevima – zapravo uzima za saveznika. A Katić i oni kojima Tito lično odgovara ili ih prima šire u narodu priču o dobrom Titu i lošem sistemu.

CEO TEKST DEJANA JOVIĆA U KOJEM OTVATA PITANJE DA LI JE TITO BIO NAJVEĆI HRVAT ILI NAJVEĆI SRBIN PROČITAJTE NA SAJTU VELIKIH PRIČA