Da li je svet devedesetih godina prošlog veka bio bolji nego ovaj u kojem živimo danas?

To je pitanje koje postavlja ekonomista Branko Milanović u novom tekstu, koji je objavio na svom Substack blogu Global Inequality and More 3.0.

Milanović, jedan od vodećih svetskih stručnjaka za globalnu nejednakost, dugogodišnji vodeći ekonomista u istraživačkom odeljenju Svetske banke i profesor na Gradskom univerzitetu u Njujorku, napisao je oštru analizu decenije koju su obeležila „vera u nepogrešivost određenih ekonomskih dogmi“, poput privatizacije, deregualacije, fiskalne štednje i liberalizacije trgovine.

On smatra da se, iako se ne može sa sigurnošću reći da je današnji svet bolji, može tvrditi da je svet devedesetih bio svet neprevaziđenog licemerja i ideja za koje se ispostavilo da su gotovo sve bile pogrešne.

Krah finansijske utopije

Govoreći o ekonomskim postavkama tog vremena, Milanović ističe da se tada verovalo kako je „finansijalizacija“ dobra i da će veće oslanjanje na finansijski sektor ubrzati rast pojedinaca i država.

Prema njegovim rečima, to je bila zamena za ekonomsku jednakost jer se smatralo da svako ko želi da studira ili ima dobru ideju može lako da pozajmi novac i postane bogat.

Milanović podseća da je duboki finansijski sektor tada promovisan kao lek za sve ali i postavlja pitanje da li je taj lek zaista delovao, pa odmah daje negativan odgovor.

„Slobodno kretanje kapitala između nacija donelo je azijsku finansijsku krizu koja je dovela do velikog pada prihoda u Južnoj Koreji, Maleziji, Filipinima i Indoneziji, da bi se kasnije proširila na Rusiju i Latinsku Ameriku“, navodi Milanović.

Konačni slom te ideologije , prema njegovom mišljenju, dogodio se 2008. godine kada je nekontrolisana finansijska liberalizacija na Zapadu, u kombinaciji sa visokom nejednakošću, izazvala globalnu recesiju.

„Oni koji su bili odgovorni za recesiju dobili su državnu pomoć, dok su oni koji su izgubili sve ostavljeni na cedilu“, zaključuje poznati ekonomista srpskog porekla.

Dvoličnost multietničkih koncepata

Posebno oštar kritičar Milanović je kada govori o društvenim vrednostima devedesetih. On navodi da je u javnosti afirmisana ideja da su multietnička društva dobra, dok su istovremeno elite i mediji podržavali raspad multietničkih bivših komunističkih federacija u Evropi i Africi.

Zato postavlja pitanje kako je moguće da je multietničnost u jednom delu sveta bila dobra, dok je u drugom bila loša a odgovor pronalazi u tome da je teorija funkcionisala samo ako se o njoj razmišlja u terminima gole političke realnosti: „hajde da razbijemo one koje smatramo neprijateljima kako bismo mi postali jači“.

Milanović to naziva „šarenom lažom“ i primećuje da su se, čim je multietničnost postala problem na Zapadu, pojavile snažne prepreke slobodnom kretanju radne snage. Evropa se, prema njegovim rečima, okružila električnim ogradama i brzim čamcima u Mediteranu kako bi se zaštitila od onoga što su njene elite ideološki tvrdile da podržavaju.

Promena pravila igre prema potrebi

Osvrće se i na odnos prema siromašnim zemljama, uz tvrdnju da su devedesetih bogati navodno bili željni da pomognu siromašnima da izađu iz bede.

„Tada se verovalo da su siromašne zemlje takve samo zato što su korumpirane i nesposobne da koriste tehnološko znanje. Međutim, kada je Kina iskoristila to znanje i pretekla ostatak sveta, priča se naglo promenila. Odjednom su siromašni postali oni koji kradu tehnologiju koja s pravom pripada bogatima“, komentariše Milanović.

Sličan preokret, kako kaže, dogodio se i sa percepcijom uloge države.

„Dok je ranije mantra bila da je vlada problem i da privatni sektor sve radi bolje, danas se zagovara da država treba da sprovodi industrijsku politiku i podiže bezbednosne barijere“, ističe.

Milanović zaključuje da su devedesete bile „ideološki jalov period u kojem su se klišei smatrali vrhunskim dostignućima ljudske misli“.

Današnji svet možda nije bolji, ali je, prema njegovom mišljenju, svakako intelektualno slobodniji jer, kako je poručio, „više ne postoji apsolutna vladavina licemerja koja je svako smelo ili alternativno mišljenje proterivala na marginu“.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.