Bila je subota, osam sati ujutru, tog poslednjeg jutra i poslednjeg dana u 2022. godini, kada je Mate, koji je spavao na kauču u trpezariji, osetio kako mu telo klizi i propada, otvorio je oči i ugledao gležanj Dobriline leve noge koji mu se nalazio odmah pored lica, dok je desnom nogom Dobrila stala između njegovih kolena, i sa krpom u ruci pokušavala da dohvati smrdibubu koja se nalazila tačno na zidu iznad kauča na kojem je Mate spavao. I na kraju ju je uhvatila, smotala je u krpu i sišla sa kauča. Onda je Dobrila rekla: „Mogla sam da je ubijem papučom, ali onda bi smrdelo.“ Tu je onda Mate video Frica koji je sedeo za stolom u trpezariji, pio je kafu i pušio, na sebi je imao majicu na kojoj je pisalo ‘Hipertenzija je čedo pogrešnih odluka i loših navika, kao i radosti besmisla’, i na levoj nadlaktici je imao umotanu manžetnu i ispred sebe kućni merač pritiska, i onda je rekao: „150 sa 100, skočio mi je pritisak.“ Onda je Dobrila rekla: „Konačno.“
CEO TEKST ČITAJTE U NOVOGODIŠNJEM DVOBROJU NEDELJNIKA NA DUPLO VEĆEM BROJU STRANA, KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 29. DECEMBRA. DIGITALNO IZDANJE DOSTUPNO NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.