U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.
Dođe tako jadan čovek, već ga je majstor nešto smutio, već mu je pričao o reostatu ili anlaseru, trapu i EGR hladnjaku, i jedino što mu treba u ovom trenutku je da nađe taj prokleti deo. Ali ne ide to tako...
Sve podseća na Tinder: mladi – i ne toliko mladi – ljudi svajpuju poslove, a onda im se niko ne javi. A ako se javi, onda uživo nije onakav kakvim se predstavio...
O babi sam ovde pisao tri puta, a samo sam jednom ranije namerno pogazio zlatno pravilo Nedeljnika i Veljka Lalića: ne koristi novine, a posebno ne kolumne, u lične svrhe
Kada se zemlja raspadala, kada smo se dovijali, kada je bio j...i rat, košarka je, sport je, ma čak je i fudbal bio tu. Nekada izlaz, a nekada jedino što nam preostaje