
Godina za nama bila je možda i najgora za srpsko novinarstvo i srpske medije.
Kada to kaže neki političar (s koje god strane!), ili neko novinarsko udruženje (a i njih ima, domaćih i stranih), to može da zazvuči kao upozorenje. Ali, kada tako nešto, već na prvoj stranici knjige „Ubistvo srpskog novinarstva“, napiše Manojlo Manjo Vukotić, legendarni novinar i urednik, to nosi specifičnu težinu. Baš kao i taj, makar na prvi pogled, „prejak“ naslov knjige koja se odnedavno može naći u svim knjižarama.

Korica knjige „Ubistvo srpskog novinarstva“
„Političke, socijalne, ekonomske, kulturološke podele i raslojavanja u društvu dovele su i do podele u medijskoj sferi. Kao u zemljotresnom udaru, kada se zemlja raspukne, već decenijama unazad stvorena dva bloka sada su se udaljila jedan od drugog da ni veliki vezir ne bi sagradio most saradnje. Imamo ‘patriote’ i ‘izdajnike’. ‘Njihove’ i ‘naše’. Između njih neprestano gori ratna vatra. Politička. Profesionalna. Ekonomska“, piše ovaj čuveni novinar u izdanju upravo njegove Vukotić medije, uz ocenu da nikada u istoriji srpskog novinarstva, u ova dva veka, nije bilo među redakcijama, novinarima, medijskim poslenicima toliko razlaza i udaljenosti, optužbi, smicalica, odstrela, prozivki, „kao što su to mutne vode sada izbacile na obale.“
Jedan blok, navodi Vukotić u čine prodržavni mediji, od štampanih, preko televizijskih kanala do portala. Ta velika, ubedljivo većinska, skupina otvoreno navija za vlast. Mediji su se pretvorili u „organe“ vladajuće partije.
Vukotić ih naziva „medijima sa nanogicom“.
Sa druge strane je manja grupa takozvanih opozicionih ili slobodnih medija.
„Srpski vladajući politički ešalon, od onog na Andrićevom vencu do onog u Kosjeriću, sve ono što mu ne aplaudira naziva opozicionim novinarstvom. Nema nijedne ružne reči u srpskom rečniku koja nije zalepljena na tu malobrojnu grupu opozicionarstva. Za sve su krivi: od ‘obojene revolucije’ (čiji su promoteri) do neuspele prodaje ogromnog kompleksa zvanog Generalštab Trampovom zetu.“
U knjizi „Ubistvo srpskog novinarstva“, čija će prva promocija biti održana 2. juna u Kolarčevoj zadužbini, Manjo Vukotić detaljno piše o usponu i padu srpskih medija, kroz sećanja, anegdote i događaje koji su obeležili medijsku scenu u prethodnih nekoliko decenija. On podseća da mediji treba da budu objektivni, javni, kritički pratilac zbivanja, a nikako partner vlasti.
„Novinari su hroničari dana, a ne zapisničari izgovorenog. Svojevrsni ratnici. Ratnici koji biju bitku za istinu. Malo šta od toga važi i primenjuje se danas u srpskom novinarstvu“, opominje Vukotić u knjizi „Ubistvo srpskog novinarstva“.





