“Fight or flight” (bori se ili beži) je klasična reakcija na stres. Evolutivno gledano, seže daleko u prošlost. Razlika između “nekad” i “sad” je u tome šta predstavlja vuk od koga bežimo. Nekada je to bila fizička, realna opasnost, doslovno shvaćeno “beži, vuk”, ali danas, to su u velikoj meri psihološki procesi.
“Naš sistem stresa nije evoluirao na način i u meri u kojoj se civilizacija razvija”, rekla je prof. dr Olivera Vuković na forumu „Stres u zdravlju i bolesti“, organizovanom povodom 63. rođendana Instituta za mentalno zdravlje.
U dva dana, koliko je prošle nedelje trajao ovaj forum u Muzeju Jugoslovenske kinoteke u Beogradu, bilo je reči o, čini se, svakom licu (i naličju) stresa. Govorilo se o stresu i mentalnom zdravlju, ali i o stresu i fizičkom zdravlju. Kroz plenarna predavanja, simpozijume, panel diskusije i okrugle stolove, učesnici su imali priliku da sagledaju stres ne samo kao zdravstveni problem pojedinca, već i kao važan društveni fenomen koji utiče na kvalitet života čitave zajednice.

Forum „Stres u zdravlju i bolesti“Nedeljnik
Iako se čini da svakodnevica donosi previše stresa od koga mnogi imaju utisak da trepere, nije tako jednostavno i uzročno-posledično povezano sve sa stresom. Neki fenomeni, pojave, bolesti, tu su da nas podsete da moramo da promenimo više uglova gledanja, ali i da nekada prihvatimo dozu neizvesnosti koje život, a samim tim i zdravlje i bolest, unose u naš život.
A treba i da odustanemo od traganja za životom bez trunke stresa, jer takav ne postoji. Zato je jedno od pitanja koje ne zastareva – gde se stres pretvara u bolest? O tome je prof. Vuković više govorila, a ako jednu rečenicu treba poneti, neka to bude ova: Srce nije samo pumpa, kako mnogi lekari kažu, ono je svedok našeg unutrašnjeg života.
“Kroz vekove, srce je bilo simbol ljubavi, hrabrosti, mudrosti i morala. Savremena istraživanja sve više ukazuju na duboku povezanosti između našeg emocionalnog i psihološkog sveta, između naše ličnosti i zdravlja srca”, priča ona.
Srce je svedok naših “lomova”, zato je tu priča o slomljenom srcu, ali srce je i svedok jakih emocija, pa postoji i, doduše manje poznata, priča o sindromu srećnog srca. O obe strane ove medalje pričala je prof. Vuković, a ono što im je zajednično jeste uticaj na telo.
Stres utiče i na um i na telo. Mala količina stresa može biti korisna i predstavljati pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, ali previše stresa može dovesti ili pogoršati (fizičke i mentalne) zdravstvene probleme.
Prema SZO, stres se može definisati kao stanje zabrinutosti ili mentalne napetosti izazvano teškom situacijom. To je prirodna reakcija koja nas podstiče da se suočimo sa izazovima i pretnjama u životu. Svako u određenoj meri doživljava stres. Međutim, način na koji reagujemo na stres pravi veliku razliku u našem ukupnom blagostanju.
Kao rešenje za muke savremenog načina života često se provlači priča o povratku prirodi. U toj priči zaboravljamo da to ne znači vikend na Zlatiboru, Tari ili negde drugde – to bi bilo svraćanje prirodi. Povratak prirodi znači da smo njen sastavni deo.
“Iako i dalje imamo ovakvo prirodno okruženje, u tehničkom svetu živimo. Činjenica je da se menjamo. Živimo duže, vitkiji smo, zdraviji. Međutim, menjamo se i na lošiji način. Sve češća su različita stanja i poremećaji, između ostalih i infertilitet. Koleginica prof. dr Aleksandra Buha pokazala je ozbiljna istraživanja: do 2040. godine će praktično na celoj planeti 20 odsto muškaraca imati zdrave spermatozoide. To su definitivno pokazatelji načina na koji mi živimo”, izlaže prof. Vuković.
Na talasu ovog narativa, dolazi i priča o tehnostresu, o problemima koje nova tehnologija neminovno nosi.
“Uzmimo na primer samo cirkadijalni ritam. Električna struja je sjajna stvar, i pošto smo osvetljeni dan-noć, to je jako dobro, praktično možemo da radimo mnogo više. Ali, šta se dešava sa našim organizmom? Cirkadijalni ritam ne podrazumeva samo spavanje i budno stanje, već cikličnost različitih procesa u našem organizmu. Bila sam fascinirana kada sam spremala predavanje na kongresu o gojaznosti, da naše masno tkivo koje je za mene fascinantan organ od tada, ima takođe svoj cirkadijalni ritam”, objašnjava Olivera Vuković i navodi podatak da svakodnevne bolesti životnog stila predstavljaju uzrok smrti u 70 do 80 odsto slučajeva u razvijenim zemljama.
Stres nije ulazna karta za bolest, ali može da bude ako postane način života. Zato je važno proveravati gde je granica. Nije uvek lako i često se čini da se priča svede na to je li starija kokoš ili jaje, zato je možda najbolje krenuti od razumevanja pojma zdravlja. Zdravlje je fizičko i mentalno – zajedno. A ono što je možda jedino izvesno jeste da je stres sa nama, kako u zdravlju, tako i u bolesti.





