Ministarstvo finansija stavilo je na javnu raspravu Nacrt novog zakona o preuzimanju akcionarskih društava, u kome predlaže nekoliko značajnih promena u odnosu na aktuelni propis.
Između ostalog, u nacrt su uneli širi obuhvat akcionarskih kompanija, restriktivnija pravila za uprave, kao i strožije kazne za kršenje propisa, ali stručnjaci upozoravaju da nacrtu ne vide rešenja za dugogodišnje suštinske probleme investitora u Srbiji.
nove kazne i do 200 puta veće
Najupadljivije izmene predložene su za sistem kazni za nepoštovanje zakona.
Dok je aktuelni maksimum iznosio 3 miliona dinara, novi nacrt predviđa da pravno lice za ozbiljne prekršaje može biti kažnjeno do 120 miliona dinara.
U specifičnim slučajevima vezanim za prinudnu prodaju akcija ta kazna može dostići i 600 miliona dinara, u zavisnosti od finansijske snage kompanije.
Pravilo „proboja“
Za razliku od aktuelnog zakona koji je fokusiran isključivo na društva sa sedištem u Srbiji, nacrt predlaže primenu odredaba i na kompanije sa sedištem u stranoj državi, pod uslovom da se njihovim akcijama trguje na regulisanom tržištu u našoj zemlji – Beogradskoj berzi.
Takođe, kod dobrovoljne ponude za preuzimanje, predmet preuzimanja može biti i kompanija koja nije listirana na berzi, ukoliko ima više od sto akcionara u tri uzastopna meseca i ukupni kapital od najmanje tri miliona evra.
Kada se obavezno daje ponuda za preuzimanje?
Zadržani su osnovni pragovi za obaveznu ponudu za za one koji steknu 25% akcija kompanije, uz pravilo +10% za svaki narednu ponudu, ali se uvodi novi „konačni prag“ od 75 odsto.
Sticanjem ovog udela nastaje obaveza objavljivanja ponude bez obzira na to da li je povećanje bilo manje od zakonskog minimuma.
Dodatno, lica koja već drže 90% akcija, a nikada nisu objavila ponudu za preuzimanje, moraće to da učine nakon prvog narednog sticanja akcija.
Najvećapromena jeste uvođenje takozvanog „pravila proboja“ (Breakthrough Rule), čiji je cilj (u teoriji) da spreči upravu ili većinske vlasnike da namerno „miniraju“ preuzimanje.
Prema nacrtu, tokom postupka preuzimanja prestaju da važe ograničenja prenosa akcija predviđena statutom ili ugovorom, kao i posebna prava glasa.
prava i obaveze u preuzimanju
Nacrt pooštrava obaveze rukovodstva ciljnog društva. Uprava više ne ocenjuje samo cenu i ciljeve ponuđača, već u svom mišljenju mora obavezno da iznese jasan stav o uticaju ponude na zapošljavanje, uslove radnog odnosa i mesto poslovanja.
Zakon ih striktno obavezuje da postupaju u najboljem interesu akcionarskog društva kao celine, čime bi trebalo da bude ograničena „samovoljna opstrukcija“ preuzimanja.
Nacrt uvodi i dodatni stepen kontrole kroz obavezu dobijanja prethodne saglasnosti Komisije za hartije od vrednosti na nacrt odluke o prinudnom otkupu.
nedostaci nacrta
Iako nacrt pretenduje da „evropeizira“ domaće tržište, predstavnici investicione zajednice smatraju da regulator nije otklonio ključne nedostatke.
Nenad Gujaničić, glavni broker društva Momentum Securities, ističe za Nedeljnik da u nacrtu nema mnogo suštinskih razlika u odnosu na trenutno stanje.
On naglašava da je jedno od pitanja koje zakon ranije nije tretirao upravo prinudni otkup akcija, koji je sada postao sastavni deo ovog zakona.
„Ovo pitanje je jedno od ključnih za domaće tržište kapitala, a spuštanje praga sa 95 na 90 odsto akcija, ako se ne varam 2011. godine, bilo je ključni okidač za praznjenje tržišta i brojna istiskivanja manjinskih akcionara po nefer tržišnom vrednovanju“, ocenio je Gujaničić.
kako proceniti vrednost akcija?
Prema njegovim rečima, nacrt dokumenta propušta priliku da ispravi ovu nepravdu prema malim akcionarima. On je istakao da „novo rešenje nije ništa donelo po tom pitanju, ostali su i isti kriterijumi likvidnosti“. Analizirajući stanje na Beogradskoj berzi, Gujaničić ukazuje na neadekvatnost ovakvog pristupa.
„Kao što ti je poznato, naša berza ima izuzetno niske obime trgovanja i zapravo ne pristaje joj bilo koje drugo rešenje do da se prinudni otkup akcija radi po procenjenoj vrednosti akcije“, objasnio je stručnjak, uz poruku da „sve dok to ne bude rešenje, ne možemo govoriti o bilo kakvom napretku na polju regulative“.
Pored toga, on je ukazao i na nejasnu regulativu kada su u pitanju kompanije koje ne izlaze na berzu, naglasivši da novim zakonskim rešenjem nisu obuhvaćena nejavna akcionarska društva, te da im je „data prilično slobodna forma da mogu biti predmet dobrovoljne ponude u slučaju da imaju više od 100 akcionara“.




