
Zloupotreba prava na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad ili popularnije nazvano „zloupotreba bolovanja“ predstavlja jedan od razloga za otkaz ugovora o radu zbog nepoštovanja radne discipline. Iako Zakon o radu („ZOR“) ne sadrži izričitu definiciju pojma „zloupotreba bolovanja“, sudska praksa je zauzela konstantan stav o tome šta se smatra zloupotrebom bolovanja i na koji način se ona utvrđuje.
Prema sudskoj praksi, zloupotreba bolovanja postoji kada zaposleni, za vreme trajanja bolovanja, preduzima radnje koje nisu u skladu sa svrhom bolovanja, odnosno ponašanje koje ukazuje na to da on nije nesposoban za rad ili da svojim aktivnostima sprečava ili otežava sopstveno lečenje i oporavak. Sud je kroz svoje odluke jasno naglasio da samo medicinski organ, stručno nadležan za ocenu zdravstvene sposobnosti, može dati valjanu procenu o tome da li je konkretno ponašanje zaposlenog imalo negativan uticaj na njegovo izlečenje, dok je poslodavac ovlašćen da taj nalaz koristi kao osnov za davanje otkaza.
Zanimljiva je činjenica da iako Zakon o zdravstvenom osiguranju izričito predviđa kada osiguraniku privremeno sprečenom za rad ne pripada pravo na naknadu zarade (bez obzira na isplatioca), a među kojim razlozima je i da se zaposleni za vreme privremene sprečenosti za rad bavi privrednom ili drugom aktivnošću kojom ostvaruje prihode, sudska praksa je zauzela stav da samo utvrđenje poslodavca da je zaposleni tokom bolovanja obavljao određene poslove ili druge aktivnosti – nije dovoljno za zakonit prestanak radnog odnosa, već samo medicinski organ, stručno nadležan za ocenu zdravstvene sposobnosti, može da utvrdi negativni uticaj poslova koje je zaposleni obavljao za vreme trajanja bolovanja.
ZOR predviđa da poslodavac, pri sumnji na zloupotrebu bolovanja, može tražiti proveru zdravstvene sposobnosti ili uputiti zaposlenog na analizu u ovlašćenu zdravstvenu ustanovu radi utvrđivanja zloupotrebe.





