
Privredna stabilnost Srbije u nastupajućem periodu u najvećoj meri zavisi od rešavanja kompleksne situacije u energetskom sektoru, pri čemu status Naftne industrije Srbije postaje odlučujući faktor za nacionalnu ekonomiju, zaključak je autorskog tima „Kvartalnog monitora“.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Saša Ranđelović naglašava da je trenutna pozicija ove kompanije strateški prioritet, s obzirom na to da se direktne posledice neizvesnosti već osećaju kroz pritiske na deviznom tržištu i budžetska planiranja, dok se rizici šire na celokupan privredni sistem države.
neizvesnost oko NIS-a utiče na projekcije privrednog rasta
Analizirajući faktore koji će presudno uticati na srpsku privredu, profesor Ranđelović, koji je i izvršni urednik „Kvartalnog monitora“, ističe da je pitanje funkcionisanja naftnog sektora važno, to je pitanje svih pitanja koje će oblikovati dinamiku privrede u narednom periodu.
On objašnjava da od početka decembra praktično imamo zastoj u proizvodnji domaćih naftnih derivata, što nosi dalekosežne konsekvence. Kako navodi, učešće kompanije NIS u stvaranju bruto domaćoj vrednosti privrede Srbije iznosi negde oko 1,5 do 1,6 odsto, pa bi produžavanje krize moglo ozbiljno ugroziti projektovane stope rasta.
Ranđelović upozorava da bi prolongiranje neizvesnosti verovatno značilo eskalaciju problema, jer postojeći distributivni kapaciteti za uvoz i distribuciju naftnih derivata mimo NIS-a su zapravo ograničeni i ne mogu podmiriti zahteve domaćeg tržišta.
Profesor je izričit u oceni da se domaća proizvodnja derivata ne može u kratkom roku u potpunosti supstituisati uvozom, što državu primorava na korišćenje rezervi „koje su uvek ograničene“.
uticaj na devizno tržište, banke i zaposlenost
Govoreći o kretanjima na tržištu novca, on podseća da su bila prisutna i određena pomeranja na deviznom tržištu, što je bila posledica pojačanog uvoza energenata u nastojanju da se što je moguće većoj meri pripremimo za eventualnu eskalaciju naftne krize.
Ranđelović je danas na promociji „Kvartalnog monitora“ rekao da bi najgori scenario bio onaj koji, bi kroz gašenje rafinerije u Pančevu, doveo do direktnog gubitka 1.700 radnih mesta, dok bi neizvesnost mogla ugroziti i bankarski sektor budući da postoje i neke kreditne obaveze ove kompanije prema bankama u Srbiji.
Revidirane prognoze privrednog rasta i inflatorni izazovi
Govoreći o opštim privrednim tokovima, profesor navodi da će privredni rast u 2025. godini iznositi blizu dva odsto, što je značajno ispod inicijalnih očekivanja i predstavlja usporavanje koje je posledica dominantno unutrašnjih rizika i neizvesnosti.
Za 2026. godinu projektuje se rast od 3 odsto, ali Ranđelović napominje da je za takav ishod neophodno da se relativno skoro u potpunosti otklone rizici vezani za funkcionisanje NIS-a.
Kada je reč o cenama, on objašnjava da je trenutna niska inflacija od 2,8 odsto ostvarena gotovo u potpunosti zahvaljujući ograničenju marži, ali da se već u 2026. godini projektuje inflacija od 3,7 odsto usled prestanka važenja Uredbe o maržama, koja je na snazi do 1. marta.
oštar pad stranih investicija
Poseban izazov predstavlja oštar pad stranih investicija, koje su za gotovo 60 odsto niže za 9 meseci ove godine u odnosu na priliv koji je ostvaren u istom periodu prošle godine.
Ranđelović razlog za ovaj trend vidi i u domaćim specifičnostima, naglašavajući da rast zarada iznad rasta produktivnosti znači da vi morate za svoj proizvod istog kvaliteta da naplaćujete više, čime se gubi troškovna konkurentnost.
Njegov zaključak je da bez sistemskog rešavanja energetskih pitanja i unapređenja institucija Srbija rizikuje sporiji dugoročni rast, jer u pogledu eksternih pritisaka i carinskih barijera važi pravilo da „ako niste za stolom onda ste na meniju“.

