Privreda Srbije neraskidivo je vezana za globalna monetarna kretanja, prvenstveno kroz odluke najznačajnijih svetskih centralnih banaka.

Procesi koji se odvijaju u Vašingtonu i Frankfurtu ne predstavljaju samo daleke vesti sa svetskih berzi, već direktno utiču na cenu zaduživanja države, stabilnost bankarskog sektora i debljinu novčanika građana Srbije.

O tome smo, kroz retrospektivu dešavanja u 2025. godini, razgovarali sa profesorom Ekonomskof fakulteta u Beogradu Đorđem Đukićem.

Kamate Fed-a i Evropske centralne banke

Analizirajući trenutnu globalnu ekonomsku scenu, Đukić upozorava da su odnosi u upravljačkoj strukturi  u američkim Federalnim rezervama (Fed) postali potpuno atipični. 

Sa jedne strane, kako objašnjava, od preuzimanja mandata traju stalni napadi predsednika SAD DonaldaTrampa na prvog čoveka Fed-a Džeroma Pauela zbog visokih kamatnih stopa, dok je u istom periodu bilo uočljivo veliko neslaganje unutar Komiteta za operacije na otvorenom tržištu, koji je “zadužen” za utvrđivanje referentne kamatne stope.

To je dodatno podgrejano nedostatkom pouzdanih statističkih podataka, sa kojim se privreda SAD po prvi put suočila pošto je Tramp smenio rukovodstvo Biroa za statistiku rada.

Đukić upozorava i na opasan presedan u kojem se dva kandidata za čelnu funkciju Feda javno obavezuju da će “uzimati k znanju” poruke političkih lidera (konkretno – Trampa), što je potpuno suprotno decenijskoj tradiciji te institucije.

“Međutim, ono što je neuobičajeno u ekonomskom smislu je situacija da dolar slabi iako Fed zadržava visoki nivo kamatnih stopa, dok ih Evropska centralna banka uporno smanjuje. Taj paradoks je direktna posledica ekstremne nepredvidivosti na tržištima, zbog načina na koji Tramp vodi svoj carinski rat”, objašnjava naš sagovornik.

Međutim, dužnicima u Srbiji sa evroindeksiranim stambenim kreditima, takva situacija išla je ove godine na ruku, pošto se šestomesečni Euribor, koji se prošlog decembra kretao oko 2,65% sada spustio na 2,13%.

Posledice slabog privrednog rasta u Evropi

Iako se očekuje da bi inflacija u evrozoni mogla pasti ispod dva procenta u 2026. godini, profesor Đukić naglašava da ključni faktori privrednog rasta u Nemačkoj i Francuskoj i dalje nisu optimistični, a prema prognozama OECD-a projektovani rast BDP-a za obe zemlje u 2026. je 1%, a u evrozoni 1,2%.

Zato smatra da treba biti spreman čak i na povećanje referentne kamatne stope u Evropi ukoliko dođe do novih inflatornih pritisaka uzrokovanih nepredvidivošću cena energenata ili manjkom radne snage, što već signalizirala predstavnica Nemačke u Izvršnom odboru ECB-a 

U takvim okolnostima, on predviđa dalje slabljenje dolara u odnosu na evro, sa projektovanim odnosom od oko 1,18 u korist evropske valute – što bi opet moglo da poraduje zemlje sa delom javnog duga u američkoj valuti.

Ipak, on upozorava državu da ne pribegava zaduživanju u dolarima bez obzira na trenutno slabljenje te valute.

„Zadužuj se u valuti u kojoj imaš najintenzivnije transakcije i najzastupljenije spoljnotrgovinske tokove, a za Srbiju je to evro. Svako odstupanje od tog pravila moglo bi dovesti do toga da ogromne kursne razlike padnu na teret poreskih obveznika“, savetuje Đukić.

Kritika domaćeg režima deviznog kursa

Kada je reč o unutrašnjoj monetarnoj politici, profesor Đukić iznosi oštre kritike na račun politike kursa dinar -evro.

Njegov stav je da je Srbija postala zarobljenik režima fiksnog kursa, što smatra strateškom greškom koja se koristi za veštačko prikazivanje manjeg stepena zaduženosti zemlje kroz naduvani bruto domaći proizvod (BDP) u evrima I većih zarada i penzije u evrima.

Đukić naglašava da je dinar precenjen i da bi Srbija morala da pređe na režim slobodno plivajućeg kursa prema definiciji Međunarodnog monetarnog fonda, što bi zbog dnevo relanog kursa dinara isključilo psihološke udare i strah građana koji su prirodna reakcija na gorka iskustva iz prošlosti.

Prognoze i izazovi u narednom periodu

Prognozirajući kretanja u prvoj polovini godine, profesor Đukić ne očekuje promene u ključnoj kamatnoj stopi Narodne banke Srbije, delom i zbog dodatnih inflatornih pritisaka.

On smatra da će se država i dalje nesmetano zaduživati putem dinarskih obveznica, jer su banke hiperlikvidne i u tome vide siguran profit bez velikog rizika.

Ipak, upozorava na opasnost situacije u kojoj stopa po kojoj se država zadužuje postaje veća od stope ekonomskog rasta, što je klasična „crvena zastavica“.

„Srbija kupcima svojih 10-godišnjih obveznica već plaća po stopi od 5,04 odsto dok će privredni rast u ovoj godini iznositi oko 2% dok se za 2026. projektuje rast od 3% BDP“, upozorava naš sagovornik.

Kao ključno pitanje  za stabilnost cena u narednom periodu Đukić izdvaja sudbinu Naftnu industriju Srbije (NIS).

„To je kritična tačka i što pre dobijemo razrešenje u smislu promene i izlaska ruskog kapitala, mi ćemo imati nešto jasniju sliku šta će se dešavati u prvoj polovini godine po pitanju inflacije, jer se svako pomeranje cena goriva naviše iz bilo kod razloga u našoj privredi preslika na cene drugih proizvoda i usluga.“, upozorava profesor Đukić.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.