Docent dr Mihailo Vukmirović, kardiolog aritmolog i sertifikovani elektrofiziolog Evropskog udruženja za poremećaje ritma i načelnik Odjeljenja za poremećaje ritma i elektrofiziologiju srca Kliničkog centra Crne Gore, pionir je invazivne elektrofiziologije i kateter ablacija tahikardija. Nedavno je bio jedan od domaćina Prvog simpozijuma za poremećaje srčanog ritma i srčanu slabost u Crnoj Gori. U intervjuu za Nedeljnik govorio je o borbi protiv kardiovaskularnih bolesti i inovacijama u lečenju.
Šta je bila glavna ideja i motivacija da organizujete ovako značajan kongres elektrofiziologije u Crnoj Gori?
Motiv za organizovanje simpozijuma za poremećaje ritma i srčanu slabost bio je da dosadašnja stečena znanja i iskustva iz ove kompleksne oblasti prenesemo drugim ljekarima. Nije se bilo lako odlučiti za ovaj korak jer se radi o prilično uskostručnoj i specifičnoj oblasti, ali sam zajednički uz pomoć prijatelja kardiologa aritmologa iz zemalja okruženja koji su eksperti iz ove oblasti uspio da odaberemo teme koje će biti savremene i vrlo edukativne.
Koja su ključna predavanja ili teme koje smatrate da će najviše uticati na praksu kardiologa u Crnoj Gori?
Sve prezentovane teme bile su veoma interesantne i prilagođene učesnicima simpozijuma da mogu bolje da se upoznaju sa invazivnim načinom liječenja poremećaja srčanog ritma i tehnologijama koje se za to koriste. Stečena znanja će im pomoći da bolje delegiraju pacijente za ovakav terapijski tretman i da ih nakon urađenih procedura bolje prate.
Koliko ovakvi kongresi doprinose edukaciji mladih lekara i njihovom uključivanju u savremene tokove evropske kardiologije?
Simpozijumi ovakvog karaktera izuzetna su prilika da mladi ljekari upoznaju vrhunske stručnjake, da se zbliže sa njima i da im se kroz stečena poznanstva otvori put edukacije u savremenim evropskim centrima.
Kako ocenjujete trenutno stanje kardiologije u Crnoj Gori i gde vidite najveći prostor za napredak?
U Crnoj Gori u postojećim uslovima puno smo napravili. Mogućnosti za napredak postoje, najprije kroz nove prostorne kapacitete odnosno dodatne angio sale, uvođenje mladih ljekara u svijet poremećaja ritma, kao i implementaciju novih tehnologija u invazivno liječenje poremećaja ritma.
Koje su inovacije u elektrofiziologiji i lečenju aritmija već dostupne u Crnoj Gori, a koje tek treba da uvedete?
U Crnoj Gori rutinski se rade metode radiofrekventne i krio ablacije. Radiofrekventna ablacija je metoda koja podrazumijeva da se radiofrekventnom energijom modifikuje aritmogeni supstrat tkiva odgovornog za nastanak poremećaja ritma u vidu barijera kojima se sprečava da patološke struje remete normalno odnosno fiziološko širenje struje srca. Krio ablacijom se takođe formiraju barijere ali smrzavanjem tkiva preko kojih se šire patološke struje upotrebom specijalnog balona. U planu je uvođenje ablacija pulsirajućim poljem što je jedna od najsavremenijih tehnologija u liječenju poremećaja ritma. Takođe je u planu uvođenje intrakardijalnog ultrazvuka koji pomaže u direktnoj vizuelizaciji anatomskih regiona srca u toku intervencije čime se bezbjednost ali i efikasnost procedure podiže na najviši nivo.
Srčana slabost je u porastu u svetu – koliko je taj trend izražen i u Crnoj Gori?
Nažalost i u Crnoj Gori kao i u svijetu uprkos napretku medicine odnosno kardiologije sve veći je broj oboljelih od srčane slabosti. Nerijetko se dešava da su to mlade osobe sa napredovalim stepenom srčane slabosti u momentu otkrivanja. Zato su veoma važni preventivni odnosno sistematski pregledi naročito kod osoba koje primijete nepravilnost u radu srca ili kod onih koji u porodici imaju srodnika koji je u ranim godinama obolio od srčane slabosti.
Gde je danas granica između medikamentne terapije i potrebe za implantabilnim uređajima kod pacijenata sa srčanom slabošću?
Srčana slabost liječi se savremenim ljekovima koji su dostupni i besplatni u Crnoj Gori. Ukoliko se srčana slabost i pored toga i dalje održava, onda je zbog prevencije životno ugrožavajućih poremećaja ritma neophodno implantirati kardioverter defibrilatore odnosno srčanu resinhronizacionu terapiju kojom se kod određenih grupa pacijenata koji imaju interventrikularne smetnje sprovođenja struje srca može popraviti srčana snaga.
Šta pacijenti i lekari treba da znaju o prevenciji srčane slabosti, a da se često zanemaruje?
Jako su bitne zdrave navike sa svakodnevnom umjerenom fizičkom aktivnošću, kao i mediteranska ishrana kojom se održava vitalnost, sprečava gojaznost odnosno nastanak kardiovaskularnih bolesti.
U svojoj biografiji imate značajan broj edukacija širom Evrope – koliko je kontinuirano učenje važno u savremenoj medicini?
Još kao mladi ljekar, stipendista Evropskog udruženja za poremećaje ritma (EHRA), prepoznao sam značaj edukacija i kontinuiranog usavršavanja u savremenim evropskim centrima. Ovakva usavršavanja oblikuju mladog ljekara da se razvija na savremeni način, da prati ubrzani razvoj medicine i biomedicinskog inženjeringa koji je nezaobilazni segment invazivne aritmologije. Boravkom u savremenim inostranim centrima produbljuju se prijateljstva, razmjenjuju stečena znanja i iskustva, omogućava se zajednički naučnoistraživački rad kroz razne projekte.
Kako gledate na put od početaka do današnjeg nivoa razvoja invazivne elektrofiziologije u Crnoj Gori?
Razvojni put od početaka do ekspertskog nivoa bio je veoma dug, zahtjevan, pun odricanja, ali neizmjerno lijep i nezaboravan. Sa druge strane veliko je bilo odricanje i žrtva i moje porodice bez čije podrške i neizmjerne ljubavi ovaj put ne bih mogao preći.





