Umro je papa Franjo. Skoro je napunio 15 godina od izbora, odnosno od inauguracije pontifikata pape Franje (izabran je 13. marta, ustolićen 19. marta 2013., na blagdan svetog Josipa). Mnogi o Papi govore, malo znaju o njegovoj priči. Evo, da vam malo pomognem.

***

Zato treba pojasniti da smo 13. marta 2013. iznenađeni ostali svi kada smo ga vidjeli na svečanoj loži na pročelju bazilike svetoga Petra i kada smo saznali da je, nakon 1.272 godine ponovno izabran papa koji nije iz Europe, ali prvi Latinoamerikanac, Argentinac, istina, nedvojbenih talijanskih korijena, ali pravi žitelj Buenos Airesa, što je za autora ovog nekrologa tada postala olakotna okolnost jer, pošto dolazi iz iste zemlje i pošto je rođen u istom gradu kao i Papa, smije i umije pisati s određenom slobodom i prisnošću, svojstvenom Argentincima.

A pošto sam proveo i neko vrijeme školovanja u instituciji kojom je ravnao otac Bergoglio, a zbog naravi posla sam pratio što je Bergoglio radio i govorio kao nadbiskup Buenos Airesa i argentinski primas, mogao sam dijeliti opće iznenađenje, pozitivno svakako. No kada se vraćam unazad u pamćenju i materijalima iz ”dossiera” Bergoglio u mojoj arhivi, vidim da iznenađenja ne bi tada trebalo biti jer su kardinali jako dobro znali što traže i koga traže kada su 12. marta 2013. ušli u konklav…

***

Napisao je nekoliko vrlo važnih enciklika: meni osobito vrlo važne Fratelli tutti (Svi smo braća), treća je, napisana u njegovoj osmoj godini pontifikata i posvećena bratstvu svih stvorenja, te Laudato si’, o brizi za naš zajednički dom. U njoj papa kritizira konzumerizam i neodrživi razvoj, žali se zbog degradacije okoliša i globalnog zatopljenja i poziva sve ljude na svijetu da poduzmu ”brzu i jedinstvenu globalnu akciju”. Zatim je uspostavio vrlo tjesne veze s muslimanima, globalno se zalagao za mir, uveo je žene u vodeće pozicije rimske kurije, imao je uključive govore usmjerene na LGTBiQ populaciju, govorio je biskupima i kardinalima da se ne smiju ponašati kao ”prinčevi” već kao služitelji te je, s nekim manjim greškama (slučaj Čilea i biskupa grada Osorno), uglavnom zastupa nultu toleranciju prema pedofilima u redovima Crkve.

***

Hrvati i Srbi na Franju gledaju različito: crkvene strukture unutar Hrvatske biskupske konferencije, manje više negoduju jer je zaustavio kanonizaciju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, SPC pak je zahvalna zbog toga a katolici u Srbiji i zbog uzdignuća na čast kardinalnog grimiza beogradskog nadbiskupa Ladislava Nemeta (još ćemo pisati o nadolazećoj konklavi, ali ja ovdje želim naglastiti da je Nemet, nimalo slučajno to spominjem, napravljen od materijala i ima karakter koji se traži od jednoga papu).

Završit ću osobno: ovaj Papa je mene pokrenuo da napravim važan korak i osmislim portal Autograf te brojne druge projekte. U mom životu, ergo, Franjo je zaista bio revolucionaran. Od 1986. kada sam ga slušao, kratko, kada nam je tumačio Borgesa, sve do ovoga časa kada postajem svjestan da ga više nema i kada molim da se plodovi njegova izuzetno važnog pontifikata nastave množiti, ja sam bio krojen njegovim škarama.

CEO TEKST DRAGA PILSELA O TOME KO JE BIO PAPA FRANJA PROČITAJTE NA SAJTU VELIKIH PRIČA.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.