„Hleb, mast i aleva paprika“, pisalo je na jednoj od „tezgi“ sa hranom na studentskoj blokadi u Novom Sadu. Građani koji podržavaju zahteve studenata – koji protestuju zbog toga što vlasti ne žele da prihvate odgovornost za tragediju u istom gradu – rešili su da nahrane grupu ovih mladih ljudi koji su iz Beograda došli peške, pa su na ulice izneli gomilu hrane.

O ovoj tradicionalnoj kombinaciji, koja će sigurno probuditi sećanja mnogih, pisala je u knjizi „Hrana kao drugi sex“ i profesorka novinarstva Neda Todorović. 

Ovo starinsko jelo pravi se tako što se mast namaže na parče hleba, a preko toga se pospe aleva paprika, uz malo soli i bibera.

Todorović počinje osvrtom na hleb, čiji kvalitet, kaže najbolje svedoči o zemlji porekla.

„Zašto domaća građanska svest u pobuni protiv lošeg kvaliteta hleba (i svega ostalog) nikad nije otišla dalje od unutrašnjeg prkosa i odluke da će se tome doskočiti domaćom pogačom iz sopstvene rerne? Zato što smo stigli do kolektivnog stanja duha kada se neki vajkaju da bi najrajdije pristali na pilule za utoljavanje gladi. Jer, nema više nigde ni onog nekadašnjeg mirisa tek ispečenog hleba kojim su se vekovima hranila čula sirotinjske dece noseva priljubljenih uz staklo“, priseća se autorka.

Narode, kaže, možemo da ocenimo i procenimo po kvalitetu hleba: oblikom, veličinom i tajnom recepture, hleb signalizuje sopstvenu nacionalnost.

U pšeničnim tortiljama, koje su nešto između prženica i kukuruzne pogače, sažeta je istorija prastarih indijanskih civilizacija, surovih španskih konkvistadora, žestoke tekile i milozvučnog južnoameričkog melosa.

„Francuski baget, tanak, dugalak hleb sa hrskavom koricom i lakom, šupljikavom, nakiselom sredinom, sadrži u recepturi onaj neopisivi galski duh boemštine Monmartra, egzistencijalističkog načina poimanja sveta i želje da se, posle lakog obeda nove kuhinje, obavezno vodi ljubav.“

U pomalo žilavim arapskim pogačama možemo osetiti tajanstvene mirise harema, nafte i novca.

Italijanski grisini, podsećaju na oblik maminih špageta, a ruski vojnički hleb napravljen je od grubo mlevenog žita – koji podsećaju na debele gležnjeve seoskih žena, babuške, prazne prodavnice, Bulata Okudžavu, votku i Sibir.

Engleski sendvič odaje duh ekscentrične nonšalancije nekadašnje kolonijalne sile.

Prvi hleb nastao je tako što su naši preci, u kamenom dobu, zdrobljeno žito mešali sa vodom i pekli na vrućem kamenu. Kvasac je slučajno otkriven pet godina kasnije, kada su glivice napale testo nekog zaboravnog egipatskog pekara.

Početkom 18. veka tradicionalni hleb se izdužuje i pojavljuje u različitim vrstama. Iako se danas jede slabije nego ranije, zbog priča o tome da goji, činjenica je da kriška belog hleba od 30 grama sadrži samo 80 kalorija.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.