mam jednog druga koji mi često šalje tekstove koje objavljuje u svetskim časopisima. Ovog puta to je bio jedan od vodećih francuskih intelektualnih magazina. Meni je bilo interesantno nekoliko teza – zašto se u Narodnom muzeju ne pominje ništa iz turskog doba kad je ono najduže u našoj istoriji, zašto okupacijom zovemo nešto što je trajalo 500 godina, kad ona može da traje četiri, pet… ili ajde dvadeset godina.
Zaključak da smo istočni narod bio mi je bez veze, prvo jer su mi bez veze generalizacije, a drugo zato što to pada već na primeru Knina ili Banjaluke, pošto bi onda, Mile Martić nekada, a Mile Dodik danas, bili najveći Srbi-zapadnjaci.
CEO TEKST U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 6. OKTOBRA, DIGITALNO IZDANJE NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.