Ne, slušanje Mocarta ne uvećava koeficijent inteligencije i nije lekovit

0
Profimedia

Zabluda glasi: Slušanjem Mocartove muzike moguće je uvećati koeficijent inteligencije (I.Q.), povećati sposobnost memorije pa čak i izlečiti tumor na mozgu.

Godine 1993. fizičar Gordon Šo (Gordon Shaw) i muzičar Frensis Rošer (Frances Rauscher) objavili su rezultate svojih istraživanja o fenomenu koji su prozvali Efekat Mocarta (the Mozart Effect).

Sudeći po ovim rezultatima, slušanje prvih deset minuta Mocartove Sonate za dva klavira u D duru (K.448) povoljno utiče na memoriju i sposobnost rezonovanja, uvećava koeficijent inteligencije pa čak i pomaže u terapiji tumora na mozgu.

Četiri godine kasnije, Gordon Šo i Frensis Rošer osnovali su Institut za neuralni razvoj muzičke inteligencije (The Music Inteligence Neural Development Institute).

Eksperiment je pobudio veliku pažnju naučnika i medija. Ponovljen je na nekoliko mesta u svetu, ali nigde nije potvrđena veza između mentalnih sposobnosti i slušanja Mocartove muzike.

Autori su priznali grešku i pred naučnim svetom se branili time da je njihov rad pogrešno shvaćen i da su oni samo tvrdili da “postoje grupe neurona koje se pobuđuju u sekvencama i da su to po svoj prilici lokaliteti u mozgu koji reaguju na određene učestanosti”.

Razlika između prve tvrdnje i ove izjave dovoljno govori za sebe.

Ova priča ima epilog kao i veliki broj sličnih – demanti prve vesti malo ko je čuo.

Gordon Šo je 1999. godine izdao knjigu pod naslovom Držite Mocarta u mislima, a uskoro se u prodaji pojavio i CD sa kompjuterskim programom baziran na istoj ideji. Mediji su prihvatili tezu da slušanje Mocarta podiže količnik inteligencije i ova prevara je inicirala industriju koju više ništa ne može da zaustavi.

Širenje ove zablude potpomognuto je i time što se u terapiji duševnih bolesti zaista koristi muzika, mada ne samo Mocartova. Psihijatar dr. Petar Stanković je u knjizi “Božanstvena medicina” izneo podatak da ona deluje na “određene lokalitete”, ali ne u smislu povećanja koeficijenta inteligencije.


Uz dozvolu autora Nedeljnik.rs u formi feljtona donosi delove knjige Voje Antonića “Da li postoje stvari koje ne postoje – Vodič za kritičko razmišljanje“, objavljene 2000. godine