Jedna od najjednostavnijih definicija percepcije jeste ona koja taj pojam definiše kao nesvesni proces kojim mozak organizuje podatke dospele od strane raznih čula, a zatim ih interpretira stvarajući smislenu celinu.

Tom se organizacijom podataka posebno bavi geštaltizam, jedna od grana psihologije, a pored toga, percepcijom je zaokupljena lingvistika, u smislu primanja i dekodiranja govora.

U fudbalu, percepcija poslednjih dana najviše zavisi od pola.

Na nedavno završenom ženskom Svetskom prvenstvu, reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država potvrdila je dominaciju – osvojeno je četvrto zlato, koje zajedno sa dve bronze i jednim srebrom daje zastrašujući bilans – na svakom Mundijalu, od kada se planetarne smotre organizuju za žene, Amerikanke su bile na podijumu.

Poziciju najboljih na svetu, one koriste za isticanje nekih „važnijih“ tema u prvi plan (ono što, recimo, nisu uradili u Hrvatskoj nakon prošlogodišnjeg finala), jer fudbal svoju krajnju svrhu ostvaruje kada unapređuje i ulepšava živote.

Posebnu pažnju, kako i dolikuje kapitenu, privukla je Megan Rapino koja je za kratko vreme uspela da govori o položaju homoseksualaca u vrhunskom sportu, da pošalje otrovne strelice ka Donaldu Trampu i „je…oj Beloj kući“ i da se pozabavi pitanjem nejednakih zarada u muškom i ženskom sportu.

Potonje je oživelo i čitavu kampanju #EqualPay, u čijem korenu je priča o polnoj (ne)jednakosti.

Percepcija u nekim slučajevima nije važna, kada je u pitanju nešto potpuno očigledno, recimo – u modernom svetu žene su i dalje u podređenom položaju. U najvećem broju životnih sfera.

Kada je u pitanju sport, ozbiljne nejednakosti postoje, a primarni zadatak svakog društva je da obezbedi svim građanima jednaku šansu da se bave sportom, nevezano za pol. U bazičnom smislu, važno je da devojčice imaju priliku da se bave kojim god sportom požele i da za to imaju uslove. Rekreacija je takođe važna, nevezano za starosnu dob.

Ako se devojčice odluče za bavljenje vrhunskim sportom, ni u kom slučaju ne smeju biti u drugačijem položaju, nego dečaci koji se odluče za isti životni poziv.

U brojnim sportovima položaj nije drugačiji.

Svetska plivačka federacija (FINA) organizovala je FINA Svetske kupove kao jedini način da vrhunski plivači zarade novac. Takmičenje je organizovano u nekoliko klastera, a novčane nagrade se dodeljuju na nivou klastera i na kraju sezone, za generalni plasman. Jednake novčane nagrade za muškarce i žene (150.000 dolara za prvo mesto, 100.000 dolara za drugo i 50.000 za treće mesto).

U Dijamantskoj ligi, najkomercijalnijem atletskom takmičenju, dodeljuju se nagrade na nivou jednog mitinga i u generalnom plasmanu – jednake za žene i muškarce (od 2.000 dolara za osmo pesto, do 50.000 dolara za šampiona Dijamantske lige).

Na najkonzervativnijem turniru na svetu, Vimbldonu, koji se preklopio sa danima u kojima je Rapino vodila svoju reprezentaciju do svetskog trona, nagradni fond u muškoj i ženskoj konkurenciji je jednak – šampion i šampionka Vimbldona u singlu zaradiće 2.350.000 dolara.

U ekipnim sportovima, najbolji primer za održanje polne jednakosti jeste odbojka. Teško je govoriti o konkretnim brojevima jer različiti izvori nude različite podatke, ali se suština ne razlikuje – najplaćeniji odbojkaši i najplaćenije odbojkašice imaju vrlo slična primanja. Određeni podaci iz 2016. godine pokazuju da je Jeon-Kung Kim zarađivala 1,2 miliona dolara po sezoni, dok su Bruno Rezende ili Vilfrid Leon zarađivali oko 0,5 miliona. Sa druge strane, italijanski časopisi su pisali da je u protekloj sezoni Leon zarađivao 1,45 miliona dolara. U svakom slučaju, razlike su minorne i nisu tendenciozne.

Kako onda u drugim sportovima dolazi do tolikih nejednakosti, o kojima se govori?

Prvi razlog je atraktivnost, a drugi tržište.

Postoje razlike između teniskih mečeva u muškoj i ženskoj konkurenciji, kao i između odbojkaških utakmica ženskih i muških selekcija. Međutim, razlike su veoma male, a žene igraju sve sličnije muškarcima. Zbog čega bi muškarci bili parametar za atraktivnost?

Pre svega zbog genetske predisponiranosti. Imaju veći srčani volumen, što znači da su izdržljiviji, eksplozivniji su, snažniji i to im pruža mogućnost da isti pokret izvedu brže, efikasnije i na kraju atraktivnije.

Sa druge strane je tržište.

Njegov prost mehanizam – zaradićeš onoliko koliko možeš da stvoriš – dobija na značaju sve više u sportovima u kojima se „obrće“ veća količina novca. Fudbal, iz kog je potekla #EqualPay kampanja, ima jedno od najbogatijih tržišta na svetu.

U godini u kojoj je odigrano prethodno Svetsko prvenstvo za žene – 2015. godine – od deset klubova koji su davali najveće plate, osam su bili fudbalski klubovi, a pored njih u top 10 su bili LA Dodžersi i Njujork Jenkiz. Na prva četiri mesta bili su fudbalski klubovi, a recimo Bruklin Nets bili su na 11. mestu.

Samo je Bregzit doveo do toga da fudbal potpuno ne zavlada listom.

Dakle, govorimo o najvećem sportskom tržištu.

Šta se zapravo u tim uslovima zamera nacionalnim, ali i Svetskoj fudbalskoj federaciji? To je visina nagrada, odnosno premija za pobede ne prijateljskim i takmičarskim utakmicama. Najbolja fudbalerka sveta, Norvežanka Ada Hegerbeg upravo je zbog toga odbila da nastupi na Mundijalu.

U prvi plan se ističe da će Amerikanke za osvajanje titule šampiona sveta dobiti nešto više od 4 miliona dolara, dok su Francuzi prošle godine zaradili 38 miliona dolara. Razlika je ogromna, ali se u tu računicu moraju uključiti i drugi podaci. Nagradni fond na muškom turniru bio je 400 miliona dolara, dok je u ženskoj konkurenciji nagradni fond 30 miliona – dakle, šampion u muškoj konkurenciji dobija 9,5 odsto od ukupnog nagradnog fonda, dok je u ženskoj konkurenciji u pitanju 13,3 odsto.

Još značajniji podatak dobije se kada se u obzir uzme koliko novca se podeli igračima i igračicama u odnosu na količinu novca koju su doneli Svetskoj fudbalskoj federaciji.

FIFA je prošle godine od Mundijala u Rusiji generisala šest milijardi dolara, dok se očekuje da će od Mundijala za žene generisati oko 131 milion. To znači da se muškarcima deli oko 6,5 odsto novca koji su zaradili, dok žene dobijaju oko 23 odsto tog novca.

Šta bi značilo izjednačavanje zarada?

Sama činjenica da Megan Rapino govori o tome da bi trebalo izjednačiti zarade, svesna da ženski fudbal nije ni toliko gledan, niti privlači toliki novac kao muški, dovodi u pitanje jednakost. Jednakost je potrebno održavati i u tržišnoj utakmici. U svakom drugom slučaju ne možemo govoriti o „zaradi“, već o nekoj vrsti pomoći.

Teza o tome da ljudi koji rade u pekari, u IT sektoru, ili u sportu moraju da zarađuju isto bez obzira kog su pola jer rade iste stvari – potpuno su tačne- ali se ne sme izostaviti deo koji kaže: „rade isti posao na jednako kvalitetan način“.

Lionel Mesi radi isti posao kao fudbaleri koji igraju treći rang u srpskom fudbalu, ali je Mesi u tom poslu bolji, više je cenjen i ljudi su spremni da plate da bi gledali šta on radi, dok fudbalere iz trećeg ranga srpskog fudbala gledaju preko plota. Zbog toga Mesi zarađuje više.

Nije lako upoređivati kvalitet između muškaraca i žena u tom smislu, ali podatak da je aktuelni svetski šampion, reprezentacija SAD, poražen u prijateljskoj utakmici protiv dečaka iz U15 selekcije Dalasa, govori u prilog tvrdnji da nije u pitanju „jednako kvalitetan način“.

Kada na ovaj način isključimo da je neophodna jednaka „zarada“, možemo govoriti o tome da je ženskom sportu potrebno više novca. Tu nema dileme. Međutim, tu se vraćamo na početak priče i tezu da je potrebno omogućiti svim dečacima i devojčicama da se bave sportom kojim žele i za to obezbediti uslove. To košta i upravo je to mesto na koje bi trebalo preusmeravati višak novca koji stvore muškarci u fudbalu, ili bilo kom drugom sportu.

Jer na kraju priče, nije važno koliko će zaraditi najbolja plivačica u kom klasteru Svetskog kupa, ili koja atletičarka na kom mitingu Dijamantske lige, nego koliko će devojčica imati priliku da nauči da pliva ili da posveti život skoku u dalj.

Ako je to bio ključni motiv kampanje koja je pokrenuta, Megan Rapino zaslužuje poštovanje. Jednako kako zaslužuje nepoštovanje ako je u svoju „organizaciju podataka stečenih čulima“ uključila lični interes.

Percepcija je čudo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.