Da li želite da preuzmete Nedeljnik android aplikaciju?

DA | NE

Velike priče

Intervju

Ekskluzivno za Nedeljnik Mirko Ilić: Nema redizajna Srbije bez promene sadržaja

Oni koji su odrastali u SFRJ sećaju se Ilića kao urednika stripa u Poletu, strip grupe Novi kvadrat, a najpoznatiji je kao višegodišnji kreator naslovnih strana poznatog zagrebačkog političkog nedeljnika Danas. Radio je omote albuma Prljavog kazališta, Bijelog dugmeta, Azre. Bio je art-direktor magazina Time, art-direktor New York Timesa, a među njegovim klijentima bili su i Washington Post, Wall Street Yournal, Sony Music, Nike, Warner Bros
Piše Branko Rosić
Datum: 31/12/2016

Ekskluzivno za Nedeljnik Mirko Ilić: Nema redizajna Srbije bez promene sadržaja

Foto: Foto Senja Vild

Mirko Ilić je, pored toga što je genijalan umetnik, i skroman čovek, pa će eskivirati naše titularenje "jedan od najvećih dizajnera sveta" i u privatnoj prepisci će se "degradirati" i ubrojati u mnogo ispod toga. Ali, pošto ove redove pišem ja, a ne on, odbaciću skromnost junaka ovog intervjua. Jer ako neki autor ima za života svoje radove u kolekcijama prestižnih muzeja u svetu, a od toga nekoliko u čuvenom MoMa u Njujorku, onda se može govoriti o besmrtnosti umetnika, pa i više od toga. A Mirko Ilić je već zauzeo nekoliko kvadratnih metara prostora prestižnog muzeja MoMa i nekoliko drugih.

I ne samo to, Ilić je kaparisao i ostale najznačajnije parcele koje može zauzeti neki kreativac, kao što su to naslovne strane najvećih svetskih magazina i novina. Bio je art-direktor magazina Time, art-direktor New York Timesa, a među njegovim klijentima bili su i Washington Post, Wall Street Yournal, Sony Music, Nike, Warner Bros...

U Americi je napravio dva "incidenta" -- posle nedelju dana boravka u Njujorku dobio je da radi naslovnu stranu za Time, a od New York Timesa je izboksovao nemoguće -- mesec dana godišnjeg odmora.

Oni koji su odrastali u SFRJ sećaju se Ilića kao urednika stripa u Poletu, strip grupe Novi kvadrat, a najpoznatiji je kao višegodišnji kreator naslovnih strana poznatog zagrebačkog političkog nedeljnika Danas. Radio je omote albuma Prljavog kazališta, Bijelog dugmeta, Azre...

Prvi put sam se "susreo" sa Ilićem u prodavnici ploča kada sam kupio album Prljavog kazališta za koji je Ilić radio omot. Bila je to čuvena slika kada je Mirko zihernadlom izbušio najčuveniji rokenrol logo sveta, onaj od Rolingstounsa -- Džegerova usta i jezik. Drugi put sam ga "sreo" kada je, nama klincima iz Beograda, uradio omot za kompilacijski album koji je izdao Jugoton. A onda je došao trenutak da ga stvarno sretnem, tokom jedne od njegovih poseta u Beogradu kada me je poslao po šta drugo nego -- tada "današnje novine".

Mirko Ilić će za dobru ideju sve uraditi. Tako je, nedavno, zbog jednog art-projekta u vezi s migrantima sam sebi platio put u Beograd. A ove nedelje učestvovaće u istorijskom projektu srpskih magazina -- uradiće dizajn samog sebe, tačnije izdizajniraće sopstveni intervju za Nedeljnik kao neku vrstu autoportreta svojih rečenica koje je izgovorio u ovom intervjuu.

 

Ove godine razni svetski mediji obeležili su na razne načine četrdeset godina panka. I ti si bio deo te scene radeći omote za Prljavo kazalište. Kako danas vidiš pank i kako je on na tebe uticao?

Punk je donio u ex-Jugoslaviju novi val energije i bunta. Prije svega bunta protiv sistema i establišmenta. To je i na Zapadu bila njegova misija. Muzika i moda su bile važne, ali propratne pojave ideje panka. Sa pojavom panka u ex-Yu promjenili su se prije svega tekstovi pjesama. Ismijavanje svega, pa i vlasti prvi put (sa časnim izuzetkom Buldožera) se počinje pojavljivati u pjesmama. Što je najvažnije, neke od tih pjesama su postale veliki hitovi. Mladi su ih slušali, pjevali, doživljavali. Vjerovatno najbolji primjer tu je Azra. Meni je drago što sam i ja uspio malo pridonijeti tome, što sam bio dio toga.

Uz to, naravno pank je doprinijeo promjeni mene, mog ponašanja, mog stripa, mog dizajna.

Danas su neki od tih mojih radova u kolekcijama prestižnih muzeja po svijetu. MoMA u Njujorku ne samo što ih ima u svojoj kolekciji nego je neke od njih i izložila na izložbi "Making Music Modern: Design for Ear and Eye".  

 

Da ostanemo još malo u tom periodu, ali u Jugoslaviji: radio si naslovne za magazin Danas, da li su postojala ideološka ograničenja na tvoje kreacije u tadašnjoj Jugoslaviji, a da li si imao bilo kakva ograničenja radeći za strane magazine? Koje su razlike između cenzura u socijalizmu i liberalnom kapitalizmu?

U Danasu je prećutno postojao jedan jedini tabu, Tito. Danas se počeo izdavati poslije njegove smrti i njega se nije diralo. Njegova slika se pojavljivala na godišnjicu njegove smrti i to je bilo to. Meni je uspjelo, naravno uz veliku podršku dijela glavnih i odgovornih urednika, kažem urednika jer su ih smjenjivali često, kreirati svaki tjedan tri i pol godine naslovne strane političkog tjednika bez fotografije političara na njima. Uz par izuzetaka, uključujući Tita. Čista kontradikcija. Politički tjednik bez političara, mislim da mi je to bio najveći dizajnerski uspjeh tamo.

 

Dolaskom Trampa mediji se mogu promijeniti nabolje. Naročito ako pristojni i savjesni novinari i urednici krenu u konfrontaciju sa vlašću. To bi moglo spasti ne samo novinarstvo nego i političku scenu Amerike

 

U tri i pol godine, osim za vrijeme par političkih pauza, tj. kad novi urednici nisu trebali moje "usluge", mislim da mi nisu bile objavljene dvije ili tri naslovne strane. Dvije ili tri od nekakvih 150 je izuzetno dobar procenat. To se desilo djelomično zahvaljujući tome što sam znao koliko daleko ih mogu gurati, ali i zahvaljujući podršci glavnih i odgovornih urednika koji su me djelomično koristili i kao lakmus papir.

Moram ovdje objasniti "kad novi urednici nisu trebali moje usluge", naime ja sam par puta od strane novog urednika dobio "otkaz", da bi me, pošto je on smijenjen, novi urednik pozvao natrag.   

U liberalnom kapitalizmu je malo drugačije, niti politički sistem nema veliku moć utjecaja na medije, ali s druge strane niti odvažnost jednog urednika nema tu moć unutar same medijske korporacije, jer osim urednika tu odluke donose i vlasnici, bordovi, tiraž, tj. čitatelji, pa čak i oglašivači. Međutim, mislim da će se to dolaskom Trampa na vlast promijeniti. Čak mislim da postoji velika šansa da se to može promijeniti nabolje. Naročito, ako pristojni i savjesni novinari i urednici krenu u konfrontaciju sa vlašću. To bi moglo spasti ne samo novinarstvo nego i političku scenu Amerike. Slična situacija se desila sa Niksonom i Washington Postom (afera Votergejt). To je Niksona natjeralo da dâ ostavku i istog trenutka politička situacija se bitno promijenila.

 

Ako postoji neko ko veruje u američki san, onda bi to morao biti ti. Prvu nedelju od tvog dolaska u Ameriku dobio si da radiš naslovnu za magazin Time, a već drugu za New York Times.

Da, možda je to američki san, a možda je to trinaest godina danonoćnog rada, prije nego što sam uopće stupio na tlo Amerike. Naravno ne bih htio zanemariti da sam i razmišljao dok sam radio.

 

Kako izgleda raditi za tako moćna medijska imena? Ko presudi za naslovnu stranu i kako ti braniš svoju naslovnu stranu pred glavnim urednikom?

Zavisi da li me to pitate kao ilustratora ili kao art-direktora. Kao ilustrator, uzmimo magazin Time, ja bih napravio par skica, s tim da ne bih uvijek bio jedini ilustrator od koga bi to tražili, onda bi urednici od svih tih skica izabrali jednu. Ponekad, iako vrlo rijetko, tražili bi da se neki detalj promijeni ili naglasi, onda bih ja završio ilustraciju. Kao art-direktor u Timeu, sjedio bih na kolegiju, rekao bih im što mislim da je vizualno zanimljiva tema, poslije odluke teme naslovne angažirao bih ilustratore ili fotografe i procedura bi bila slična ovoj koju sam naveo gore. Ponekad bih preuzeo na sebe da napravim naslovnu stranu, naročito ako bismo bili u vremenskom škripcu.

Pitate me kako branim naslovnu pred urednikom, da li je to pretpostavka da bi urednik trebalo da napada?

 

Na našim naslovnicama političari su zamijenili kriminalce, ili možda su kriminalci postali političari pa se meni to samo tako čini?

 

Ponešto je procurilo o tome kako radiš ilustracije na osnovu teksta i da, ako ti u roku od pola sata ne padne ništa na pamet, onda radiš sve u poslednjih pet minuta dedlajna. Da li to važi i danas?

Zašto mijenjati dobre navike?

 

Radio si majice pre nekoliko godina za demonstrante iz pokreta Occupy Wall Street, a koji te bunt danas zanima?

Svi buntovi protiv gluposti i nasilja.

 

Nemoguće je ne pitati te o pobedi Donalda Trampa, kako vidiš tu pobedu? Šta je tu presudilo po tvom mišljenju?

Kombinacija naivnosti, siromaštva i gnjeva. Takvim ljudima je najlakše manipulirati, samo treba prstom uperiti u nekoga i proglasiti ga krivim za sve. Pokazati im krivca-neprijatelja i to je to. Inače, najčešće su ti koji upiru prstom i najveći krivci.

 

U to doba novog talasa i Jugoslavija je počela da izgleda bolje pa i lepše dizajnirano, kako smo onda pogrešili početkom devedesetih? Imao si uvod u to radeći toliko dugo za politički tjednik?

Ovo pitanje mi je malo nejasno: "Kako smo pogriješili početkom devedesetih?" To nije bila greška. To je bilo namjerno i promišljeno. Ljudi su bili naivni, siromašni i gnjevni, i naravno, prst im je pokazao pogrešan smjer.

 

Ovo pitanje mi je malo nejasno: "Kako smo pogriješili početkom devedesetih?" To nije bila greška. To je bilo namjerno i promišljeno. Ljudi su bili naivni, siromašni i gnjevni, i naravno, prst im je pokazao pogrešan smjer

 

 

Postoje teorije ali i praksa koja govori da je sa printom gotovo i da nastupa era onlajn medija. Da li ćeš biti nostalgičan ako zaista nestane print?

Kroz stoljeća, takoreći nijedan medij nije nestao. Kad su se pojavile novine, rekli su da će knjige nestati. Nisu. Kad se pojavio radio, rekli su da će novine nestati. Nisu. Kad se pojavila televizija, rekli su da će radio nestati. Nije. Kad se pojavio internet, rekli su da će svi ostali mediji nestati. Nisu i neće. Mislim da će se sve samo svesti na jednu drugu razinu i naći svoje mjesto.

Osim toga, vrlo je teško čitati iPad u kadi punoj pjene. Tisak je mnogo bolji za to.

 

Kako ti je danas "izdizajniran" svet? Migranti, Putin, Tramp, Brexit, Wikileaks...

Meni sve više i više liči na TOTALitarNI dizajn.

 

Jednom prilikom si u komentaru srpskih medija rekao i da oni imaju svega tri-četiri vrste ljudi na naslovnici: kriminalce, političare, zvezde i sportiste, i to je sve. Od te tvoje izjave od pre nekoliko godina došli smo do današnjice u kojoj se te naslovnice nisu nimalo promenile. Da li se preko njih jasno vidi stagnacija društva?

Čini mi se da sam rekao starlete, a ne zvijezde. A to je bitna razlika.

Mislim da je jedina promjena koju ja primjećujem to da su na naslovnicama političari zamijenili kriminalce, ili možda su kriminalci postali političari pa se meni to samo tako čini.

 

Srbija ima tradiciju problema između uplašenih vlastodržaca i karikaturista. Sjetite se samo Miloševića i Coraxa. S jedne strane imate moćnika, sa vojskom i policijom. S druge strane imate karikaturistu sa perom i tušem i moćnik se boji karikature koja kaže da car nema odjeću. Zar to ne pokazuje gdje je prava moć?

 

A kako bi ti redizajnirao Srbiju?

Nema redizajna bez promjene sadržaja. Inače je to kao stavljati šminku na svinju. A ta promjena je nešto što Srbija mora uraditi sama.

 

Koji bi bio logo te Srbije?

Nadam se da će to biti nešto što izgleda kao pogled u budućnost a ne kao pogled u prošlost.

 

Na početku tvoje karijere bitno mesto zauzima Dušan Petričić, da li si bio iznenađen što je on ove 2016. godine imao problem sa crtežima u Politici?

Vlast uvijek pokazuje svoju nesigurnost kad se boji pera. Bilo da je to pero pisca ili umjetnika/karikaturiste. I to se redovito pojavljuje kroz povijest.

Luj Filip je 1832. u Francuskoj poslao u zatvor Onorea Domijea zbog karikatura u kojima se Filip često pojavljivao. Ili uzmimo primjer sirijskog karikaturiste Alija Farzata, kog su 2011. u njegovoj 60. godini, zbog njegovih karikatura, Asadovi ljudi brutalno pretukli i polomili mu prste na obe ruke da više ne može crtati. Na njegovu sreću, nisu shvatili da on crta mozgom.

Srbija ima tradiciju problema, između uplašenih vlastodržaca i karikaturista. Sjetite se samo Miloševića i Coraxa. S jedne strane imate moćnika, sa vojskom i policijom. S druge strane imate karikaturistu sa perom i tušem i moćnik se boji karikature koja kaže da car nema odjeću. Zar to ne pokazuje gdje je prava moć?

Uz to, ako danas pitate ljude na ulici da li znaju tko je Luj Filip i pitate iste ljude tko je Onore Domije, mislim da bi Domije pobjedio sa 10 prema 3.

Dakle, povijesno gledajući možemo zaključiti da će Dušan Petričić biti pobjednik.


Ukupno komentara: 0



Sva polja su obavezna.