Da li želite da preuzmete Nedeljnik android aplikaciju?

DA | NE

Kolumna

Tajna niše iza oltara crkve u Herceg Novom

Iza oltara samostanske crkve Sv. Antuna (1710) u centru Herceg Novog nalazila se prije zemljotresa (1979) jedna vratima i rezom zatvorena niša koja je neznano kada, ali do 1950. zasigurno, ugostila tijelo nepoznate djevojčice.
Piše: Nikola Malović
Datum: 23/09/2017

Tajna niše iza oltara crkve u Herceg Novom

Pazimo.

Iza oltara samostanske crkve Sv. Antuna (1710) u centru Herceg Novog nalazila se prije zemljotresa (1979) jedna vratima i rezom zatvorena niša koja je neznano kada, ali do 1950. zasigurno, ugostila tijelo nepoznate djevojčice. Sem nešto redovnica, niko od Novljana do na prste jedne ruke o ovom tijelu do danas ne zna ništa, uprkos činjenici da se priča sasvim rijetkih svjedoka probila ranih 80-ih godina prošlog vijeka kada tijelo djevojčice starosti 12-13 godina više nije bilo nalik figuri od voska, nego vidno propalije.

Na pitanje što zna o tijelu?, prije 3 godine tadašnji mi je hercegnovski župnik, don Benjamin, pogledavši prvo gore lijevo, kazao kako o tome ne umije mnogo, tek da se priča kako je neraspadnuto tijelo doplovilo morem, što je sve da se zna.

Da li je tijelo iza oltara crkve Sv. Antuna čuvano da bi se oglasilo blaženim u još jednoj geografiji od rimokatoličkog interesa postalo je kanda nebitno od trenutka kada je Bogdana Mandića, kasnijeg Leopolda, za blaženog proglasio 1976*. g. papa Pavle VI, a za sveca 1983. g. papa Jovan Pavle II.

Leopold Bogdan Mandić rodio se, naime, 1866. u Herceg Novom. Studirao je filozofiju u Padovi, teologiju u Veneciji. "Već u najranijim godinama osjetio je želju da radi na kršćanskom jedinstvu, posebno na jedinstvu između Istočne i Zapadne Crkve, kod čega je osobito mislio na crkveno jedinstvo slavenskih naroda" - piše na sajtu hrvatskih fratara kapucina. Postao je poznat i omiljen po tome što je gotovo 40 godina satima ispovijedao vjerujući narod. Umro je 1942. u Padovi. "U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac" - potpisuju kapucini kojima je pripadao i Sv. Leopold.

Zbog skromnih dimenzija starogradske crkve Sv. Leopolda, podignute po dolasku fratara kapucina 1688. i preimenovane 1976*. g, te zbog brojnih hodočasnika koji su napučili Herceg Novi - liturgija dočeka upriličena je u petak, 15. IX 2017, u centralnom parku "Boka".

Liturgija dočeka kao pojam unijela je zabunu kod pravoslavnog stanovništva jer se prvi put čuje van konteksta crkvenog obreda. No s obzirom da je Sv. Leopold radio na "kršćanskom jedinstvu", te da je skup bio (i) ekumenistički, nad glavom je iza spoznaje postalo vedrije nebo.

Zalaganje rimokatoličke crkve za crkveno jedinstvo nije ekskluzivno, jer se za jedinstvo zalaže i svaka između sebe ujedinjena kanonska autokefalna pravoslavna crkva. Da li će pravoslavni brijeg prići rimokatoličkom Muhamedu? Neće, još uvijek. Ekumenističke priredbe uzele su oblik trgovine, gdje se razmjenjuju kompromisi u stvarima vjere da bi se došlo do saglasnosti, iako teološki kompromis kao takav ne postoji jer bi bio trgovina.

Organizatori Liturgije hercegnovskog dočeka često su upotrebljavali sintagmu "neraspadnuto tijelo", no pogledom na tijelo Sv. Leopolda vidjelo se da je ono neraspadnuto na način na koji je neraspadnuto i tijelo balzamovanog Alojzija Stepinca. U pravoslavlju se pod neraspadnutim (nesatruljelim) tijelom podrazumijevaju svetačke mošti (Sv. Kralja Stefana Dečanskog, Sv. Vasilija Ostroškog...), nerijetko mirotočive, projavljene Duhom Svetim. Mošti izgledaju drukčije od neraspadnutih tijela.

Da li su pravoslavci dalji od jedinstva s bližnjima ako u Herceg Novom tokom Liturgije dočeka uporno vide dobrog čovjeka rodom iz Zaliva? Dakako da nisu, jer su bližnji uvijek tik, po čemu je Boka poznata.

Pričaju rijetki svjedoci da su onu nebeatifikovanu djevojčicu sa početka storije zvali Bonifacija, tek da joj daju neko ime. No što će uopće iza oltara u niši nepoznata, nebeatifikovana duša?

 

 

 


Ukupno komentara: 0



Sva polja su obavezna.