Da li želite da preuzmete Nedeljnik android aplikaciju?

DA | NE

Kolumna

Sirevi i jezici

Tete Mare sa kotorske Pjace šćaše kazivati: Svi su ti, sinko, ovi siri lijepi! Tako sam naučio da su zapravo svi prirodni sirevi ukusni, i da se u plodnoj grbaljskoj ravnici, odakle je tete Mare, za sireve kaže siri u množini
Piše: Nikola Malović
Datum: 23/11/2018

Sirevi i jezici

Otac je ljubio sir pa smo u kući uvijek imali po kolut mladog, koji škripi pod zubima, ili starog koji priča sve jezike. No sam ja unaprijedio tu očevu užancu da uvijek u kući bude domaćeg sira, pa sam na pijacama u Kotoru i Herceg Novom počeo da kupujem nekoliko vrsta istovremeno. Recimo, tvrdi njeguški, pa onda mladi lisnati sa sjevera Crne Gore koji ima vlakna nalik mesu, i recimo još kozji sir sa ruzmarinom. Kada bi došli gosti, i kada dan ne bi pao u post, na stolu bi se našao i kakav dimljeni tvrdi sir, kolut mladog bokeškog, ili sir iz ulja.

Nevjerovatno je bogata ponuda na obalnim pijacama. Opazio sam da su trgovci sirom počeli da podilaze turistima, pa režu, slažu ukrug i vakumiraju trougliće šarenih sireve: sa maslinama, sa tucanom paprikom, sa pršutom, sa majčinom dušicom... Te sireve ne kupujem. Dobri su, ali im je ukus pomjeren prema sastojcima i začinima. Jedino kupujem kozji sir sa ruzmarinom zato što ruzmarin najbolje neutrališe za mnoge neprijatan kozji tonj.

Tete Mare sa kotorske Pjace šćaše kazivati: Svi su ti, sinko, ovi siri lijepi! Tako sam naučio da su zapravo svi prirodni sirevi ukusni, i da se u plodnoj grbaljskoj ravnici, odakle je tete Mare, za sireve kaže siri u množini.

Nikad ne kupujem vakumirane sire. Sir ima osobinu da „radi", da sazrijeva, dočim mu vakumiranje prekine zrenje i uštroji ga. Kolut domaćeg tvrdog sira treba prvo oprati, pa staviti na tanjir preko koga je čisti faculet. Tu onda sir nastavlja da zri.

Sir od danas nije isti kao sir od juče. Stariji je za dan, pa je zreliji. Ponekad kad se dogodi da kao i otac kupim tek kolut sira, a ne više vrsta, s familijom jedem svakog dana drukčiji sir.

Sir se poznaje po mirisu. Srijedom i petkom izbjegavam da kupujem moju omiljenu namirnicu jer je ne mogu probati. Pred kraj nekog od četiri velika posta ipak moram da kušam sir nosem, jer ne mogu nepcima. Sir ima miris - meni je omiljeni palindrom, rečenica koja se čita isto sprijeda i otpozadi. Po nesreći, moj je otac izgubio čulo mirisa, i spada u one rijetke ljude koji po toj osobini nemaju ime. Za razliku od ljudi koji ne vide, ili za razliku od ljudi koji ne čuju, moj otac ne razaznaje mirise, pa mene pita kako miriše novi sir što ga je on pak kupio na lokalnoj pijaci.

Jer: zna otac. Sir se može poznati i po izgledu, a ne samo po kušanju ili mirisu. Ako je kolut mlad i rošav, ne valja, ako su svi kolutovi isti - ne valja; ako tvrdi domaći sir nema rupica, ili ako intenzivno ispuca površ prepolovljenog koluta... ne valja.

Uvijek kada na primorskoj pijaci kupujem sir, zadržim se obredno dugo. Pitam prstom: Koji vam je ovaj?, umjesto da pitam odakle je? Jer, kao i sa ljudima, najprije moraš znati ko ti zbori, pa što ti zbori. Boka Kotorska ima odlične lokalne sireve, kad i one iz Crne Gore.

Sa prodavačicama sira, mahom ženama, razvio sam vremenom blizak, premda poslovni odnos. Sve ih znam po imenima. Ne daju one meni sira na vrh noža da probam kao turistima, nego poprilične komade, koje počesto odbijam - da bih kod kuće uopšte stigao da ručam. One me, naime, vide kao odličnog kupca.

Pita me nedavno jedna prodavačica koja je sa svima domaćima na ti iako sama nije Primorkinja: Bogati, odakle si ti starinom?

Odakle sam starinom? Ja sam starinom Bokelj - rekao sam spontano. I po prvi put ustanovio da sam, iako pamtim doba još starije - starinom to što sam rekao, 11. koljeno, 324 godine postojan obalni Srbin.

Time, bome, niti sam bolji niti sam viši od drugih, ali sam se deboto izvještio da namirišem i na primorskoj pijaci prepoznam dobar sir. Taj za trpezom zna da zbliži vjere i nacije, jer priča, kako naslov kaže, sve jezike.

 

 


Ukupno komentara: 0



Sva polja su obavezna.