Da li želite da preuzmete Nedeljnik android aplikaciju?

DA | NE

Sećanje

Poslednje putovanje generala Trifunovića: Malo vas je mrtvih

Za Nedeljnik piše Nenad Lj. Stefanović, glavni i odgovorni urednik Informativnog programa Radio-televizije Srbije i novinar koji je godinama pratio slučaj i sudbinu generala Vladimira Trifunovića, koji je prošle nedelje sahranjen na seoskom groblju u Rakelićima kod Prijedora
Datum: 25/01/2017

Poslednje putovanje generala Trifunovića: Malo vas je mrtvih

Foto Goranka Matic

Na seoskom groblju u Rakelićima kod Prijedora, u prisustvu stotinak ljudi, u kovčegu uvijenom u srpsku zastavu i bez ikakvih ceremonija, sahranjen je prošle nedelje general Vlado Trifunović (79), nekadašnji komandant Varaždinskog korpusa. Od oko 280 vojnika i oficira tog korpusa koji su u septembru 1991. godine, opkoljeni neuporedivo brojnijim hrvatskim paravojnim jedinicama, posle nedelju dana borbe predvođeni Trifunovićem izašli iz Varaždina, na sahranu generala došao je samo jedan - Darko Jovanović (47). Malobrojnim novinarima objasnio je da je stigao iz Slovenije. Došao je da se pokloni generalu koji mu je, kao golobradom regrutu u Varaždinu, odlukom da žrtvuje oružje i spasava ljudske živote, omogućio da danas ima svoju porodicu. "Brinuo je o nama kao o sinovima", kratko je posle sahrane izgovorio Jovanović.

Pomalo ironično, moglo bi se reći da je na svoje poslednje putovanje - od VMA u Beogradu gde je umro, do seoskog groblja u rodnim Rakelićima - general Trifunović prvi put krenuo bez ikakve zebnje. Otkako je krajem 1991. postao "najveći krivac" za raspad bivše države i u Srbiji optužen za izdaju zemlje, živeo je u sobi 355 beogradskog hotela "Bristol". Sobičak u tom čemernom hotelu (valjda i jedinom hotelu na svetu na čijem se ulazu mogu ponekad videti umrlice jer u njemu godinama žive uglavnom ljudi koji nemaju kud i koji su izgubili sve u bivšim jugoslovenskim republikama), u nekoliko navrata menjao je za zatvorsku ćeliju u Zabeli ili samicu u istražnom vojnom zatvoru.

U rodne Rakeliće je povremeno odlazio krišom, sa strepnjom i utabanim stazama jer je njegovo ime stajalo na svim graničnim prelazima. "Izdajnik" u Srbiji jer se iz Varaždina posle borbe povukao sa svojim vojnicima i oficirima, ostavljajući neprijatelju značajno naoružanje, istovremeno je bio i na Interpolovim poternicama koje su za njim raspisale Hrvatska i Slovenija. U obe ove države proglasili su ga navodnim "ratnim zločincem". A s takvim prtljagom se nije lako i bez zebnje kretalo na put. Sve do poslednjeg putovanja.  

 

Po dolasku u Varaždin, neposredno pred rat, Trifunović u jedinici zatiče opšte rasulo i izdaju. Korpus koji je trebalo da broji oko 30.000 ljudi, septembar 1991. i početak rata dočekuje sa manje od 300 vojnika i oficira. Iz jedinice beže Slovenci, Hrvati, Albanci, neki od njih odmah po izlasku iz kasarne komanduju vojskom koja na tu istu kasarnu puca. Komanda iz Beograda šalje kući najstariju generaciju vojnika, ne popunjava ratni sastav, ne šalje obećanu pomoć

 

Sam Trifunović reći će kasnije da je u Varaždinu uglavnom ostao sa sirotinjom koju nije imao ko da na vreme izvuče iz vojske. Kada u Varaždinu počinje da se puca, u Beogradu prestaju da mu se javljaju na telefon

 

Oni koji su u to vreme jurišali na vlast, gotovo svakodnevno su pominjali generala Trifunovića kao časnog oficira kojem će, čim Milošević ode, biti vraćena ne samo pravda već i sve ono za šta je godinama bio zakinut. Posle 5. oktobra brzo su ga zaboravili

 

Priča o sudskom mrcvarenju generala Trifunovića je pre svega priča o tome kako su se u jednoj državi razveli moral i istina. Ili kako su se spojili nejasni ratni motivi i mitovi. Uložen je ogroman trud da se izbegne ono što je još i devedesetih godina bilo očigledno - da se preko sudbine Varaždinskog korpusa jasno mogla sagledati istina o razbijanju Jugoslavije i njene vojske

 

CEO TEKST NENADA LJ. STEFANOVIĆA SAMO U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE NA KIOSCIMA OD 26. JANUARA, ILI UDIGITALNOM IZDANJU KOJE JE DOSTUPNO NA NOVINARNICA.NET


Ukupno komentara: 9



Sva polja su obavezna.



Stipe
26.01.2017 - 09:19
Hrabri su vječni
Generalu vječna zahvalnost za hrabrost, tražili su još jednog Tepića kojeg se danas niko ne sjeća, Vladimiru Trifunoviću svaka čast neka ti je laka zemlja i mir u duši.
marko
26.01.2017 - 14:16
aa
U svakoj vojsci bi Trifunović završio isto, kao izdajnik, nema tu relativizacije. Nisu oni njega tereteli za izdaju iz čista mira. Zna se šta je vojska, nije to dečija igra. Možemo da pričamo o njegovom delu, i zašto je Hrvatima bez borbe ostavio malu vojsku. Jedno 100 tenkova, pitaj boga koliko transportera, ceo 32. korpus. Pa kako jse Perišić izvukao iz Zadra Školski arteljerski cerntar? Nema opravdanja za idaju. Svo to oružje koje je Trifunović predao je ubijalo Srbe po Zapadnoj Slavoniji. Na početku sukoba Hrvati su bili lovačko društvo.
Nebojsa
26.01.2017 - 23:32
JNA
Najveci problem bivse nam zajednicke drzave nije bio nacionalizam , koji na zalost nikad nije nestao i izumreo u svim narodima bivse YU, niti katostrofalna ekonomija, niti nesposobni politicari, niti vanjski neprijatelji, nego najveci problem u bivsoj Jugoslaviji je bila JNA. Bacali su nam prasinu u oci o nekoj cetvroj vojnoj sili Evrope, a ona je bila organizacija maloumnih alkoholicara, i depresivno nesposobnih oficira. Jadni mi koji smo isli u tu armiju pod zakonskom prisilom i bili u rukama totalno nesposobnih, primitivnih egotipova koji su sebe zvali oficirima JNA i odlucivali o nasim zivotima, i slobodi misljenja, i kao oni ce nas nesto nuciti. Ti oficiri JNA nisu bili sposobni da cuvaju tri ovce, a ne jednu veliku zemlju. JNA je najgluplji projekat bivse nam nase drzave koja je imala tako lijepo ime JUGOSLAVIJA.
Bojan
27.01.2017 - 10:16
Za AA i sve junake
Perišić je u Zadru u kasarni imao 5000 vojnika a u Zadarskom zaleđu je bio Ratko Mladić koji je mogao da gađa Zadar kad hoče. U svim komentarima koji se odnose na Vladu Trifunovića sve sami junaci a mi izgubili ratove, to mi nekako nije jasno. Trebalo je da odgovaraju Kukanjac i ostali kojima su pobili vojsku kada su napuštali kasarne ali ne, oni su junaci a totalni su amateri ispali.
Jerotije
27.01.2017 - 20:36
ISTINA O TRIFUNOVICU
O mrtvima sve najbolje, ali javnosti radi, Trifunovic je PARADIGMA nesposobnog generala, kakv je bio Kukanjac, Adzic, Simonovic i brojni drugi. U vreme kada je bio komandant brigade u Bjelovaru, jedinica mu je proglasena, verovali ili ne, po kljucu ali po pravicnosti zasigurno ne - najboljom u JNA. Kako je to zavredio, znaju njegovi potcinjeni, koji danonocno nisu izlazili iz kasarne. Po celi dan su krecili, farbali, sadili cvece po kasarni, na stetu svojih porodica. Po proceni mnogih, tada nije bio sposoban ni cetom da komanduje a kamoli brigadom. Napredovao je rapidno, kao i svi poslusnici u JNA. I praksa ga je demantovala. Vodnik u Sloveniji, sa nekoliko vojnika, donosio je pametnije vojnicke odluke od generala, tako da su ga svi uvazavali. Zbog takvog vojnog (a i drzavnog ) vrha u kome su bili generali nedorasli funkcijama na kojima su bili, desio nam se TRIFUNOVIC?! Slucaj Dobrovoljacke jos drastinije ukazuje na GENERALSKU nesposobnost da donosi prave odluke u pravom trenutku?! Da je umesto njega bio neki mladji oficir, izveo bi vojsku bez gubitaka?!
Nada Trifunović
04.02.2017 - 13:22
Hvala novinaru Nenadu Lj.Stefanoviću
Poštovani gospodine Stefanoviću, Tesko mi je pronaci dovoljno snazne rijeci kojima bi Vam mogla izraziti zahvalnost za Vaš trud, da istina o mojem ispaćenom tati kroz trodecenijski progon, pronalazi put do svjetlosne povrsine i ne ostane zarobljena u mračnim dubinama ljudske izopacenosti i kriminala. Za mog tatu bili ste od neizrecive vaznosti u svim tim predugim godinama osamljenosti i drustvene izolacije na svim stranama. Čitajući nivinske članke koje ste pisali o njemu, osjećao je da je njegovo veliko ljudsko djelo prepoznato i da je čovječanstvo zadržalo razum i da nije bas sve oko njega zahvaceno sindromom devijacije zdravog razuma. Bilo je to samo vrijeme straha i strahom za goli žuvot, ljudske ušutkanosti. No Vi niste posustali. Cijelo ste vrijeme oisali istinu i samo ustinu! Vi ste ispunili i opravdavate svrhu postojanja Vase profesije i baveći se novinarskim poslom dali mu puni smisao - poticuci ljude na zdravorazumsko razmisljanje razvijanje svijesnosti da smo ljudskog, a ne zvjerinjeg roda. Hvala na ovom predivnom članku koji je zapravo kronologija stradavanja mojeg tate, objedinjena u jedan znalački napisan tekst. Uvjerena sam da njegova duša osjeca Vasa ljudska i profesionalna djela i sada, kada njega fizički više nema medju nama. Sigurna sam da ćete i Vi uvijek osjećati tu njegovu zahvalnost nepravedno osudjenog čovjeka. Čovjeka koji je imao snage i moći da u sveopćem ratnom ludilu prepozna ispravan put, spasi ljude - ne žaleći sebe. Ovdje želim istaknuti, da je general Trifunović prolazio pakao u trajanju od gotovo tri decenije. To je bilo teže od smrti. Sada neka počiva u miru kojeg je njegovo ispaćeno srce toliko bilo željno. Sve najbolje Vam želim u životu i radu.
Grizli31
05.02.2017 - 10:58
Počivaj u miru časni oficiru JNA
Perisic Momčilo je u Zagrebu 1990. napadao i napastvovao mlade djevojke na poslu. Temeljem čega je takav covjek - kasnije se ispostavilo - IZDAJNIK SVOJE DRŽAVE I NARODA, dosao na tako visoku vojnu funkciju i dobio čin general pukovnika. 1991. u Zagrebu bio je pukovnik koji je po Komandi 5.VO besposleno šetkarao i uznemiravao mlade djevojke na svojim radnim mjestima!? Tokom svih proteklih ratnih godina on je ugrozavao zivot odvaznog i hrabrog generala Trifunovica i zivot njegove porodice. Prijetio je toj ispaćenoj i nevinoj porodici TOTALNIM UNIŠTENJEM!? General Trifunovic je zbog terora takvih ljudi, izgubio prije 7 godina svog jedinog sina koji je imao samo 44 godine. Sada ni general Trifunović nije više medju zivima. Je li to bio Perišićev cilj? Kakav i koji zadatak imaju ti i takvi \"ljudi\" na zemlji? To su rekla bih sijači mržnje i smrti, jer samo tada, ratni profiteri dozivljavaju uspon. Džepovi se pune i dotadašnji pik-zibneri i vucibatine dobijaju moć koju nikad nebi imali da nije bilo rata, jer u ratu, ološ i šljam izlazi na povrsinu.
Nada Trifunović
05.02.2017 - 11:02
Zahvala autoru gore objavljenog teksta
Poštovani gospodine Stefanoviću, Tesko mi je pronaci dovoljno snazne rijeci kojima bi Vam mogla izraziti zahvalnost za Vaš trud, da istina o mojem ispaćenom tati kroz trodecenijski progon, pronalazi put do svjetlosne povrsine i ne ostane zarobljena u mračnim dubinama ljudske izopacenosti i kriminala. Za mog tatu bili ste od neizrecive vaznosti u svim tim predugim godinama osamljenosti i drustvene izolacije na svim stranama. Čitajući novinske članke koje ste pisali o njemu, osjećao je da je njegovo veliko ljudsko djelo prepoznato i da je čovječanstvo zadržalo razum i da nije bas sve oko njega zahvaceno sindromom devijacije zdravog razuma. Bilo je to samo vrijeme straha i strahom za goli život, ljudske ušutkanosti. No Vi niste posustali. Cijelo ste vrijeme pisali istinu i samo ustinu! Vi ste ispunili i opravdavate svrhu postojanja Vase profesije i baveći se novinarskim poslom dali mu puni smisao - poticuci ljude na zdravorazumsko razmisljanje, razvijanje svijesnosti da smo ljudskog, a ne zvjerinjeg roda. Hvala na ovom predivnom članku koji je zapravo kronologija stradavanja mojeg tate, objedinjena u jedan Vaš znalački napisan tekst. Uvjerena sam da njegova duša osjeca Vasa ljudska i profesionalna djela i sada, kada Njega fizički više nema medju nama. Sigurna sam da ćete i Vi uvijek osjećati tu njegovu zahvalnost nepravedno osudjenog čovjeka. Čovjeka koji je imao snage i moći da u sveopćem ratnom ludilu prepozna ispravan put, spasi ljude - ne žaleći sebe. Ovdje želim istaknuti, da je general Trifunović proživio pakao u trajanju od gotovo tri decenije. To je bilo teže od smrti. Sada neka počiva u miru, kojeg je njegovo ispaćeno srce toliko bilo željno. Sve najbolje Vam želim u životu i radu postovani gospodine Stefanović.
Vojnik
06.02.2017 - 09:34
SLAVA GENERALU TRIFUNOVIĆU
General Trifunović bio je najpošteniji, najcasniji i najodaniji covjek svojem pozivu kojeg je obavljao sa ljubavlju. Bio je visokoobrazovan oficir koji je zavrsio najvise vojne skole sa najvisim ocjenama. Njegove jedinice kojima je komandovao osvajale su najbolje ocjene. U ovom bratoubilačkom ratu on je iznašao najbolje rjesenje, budite potpuno uvjereni u to. Od njega nije bilo boljeg vojnog znalca i sposobnijeg oficira i komandanta. Bio je to covjek sa velikim znanjem i velikim komandnim sposobnostima i iskustvom. Ali iznad svega bio je čovjek, a zatim vrhunski profesionalac. General Vlado Trifunović bio je pravi oficir JNA. To je bila njegova istina. Imao je 17 premjestaja diljem cijele Jugoslavije. Volio je sve te ljude kuda god je isao i kuda god je službovao. Bio je human. Bio je posten. Bio je odan svom pozivu. Volio je ljude kojima je komandovao i cuvao ih je. Jednom rjecju bio je to častan čovjek svjestan svoje odgovornosti i tezine svojeg voljenog poziva.