Da li želite da preuzmete Nedeljnik android aplikaciju?

DA | NE

Dosije

Okupljanje srpskih pisaca u Ravnim Kotarima za vreme "hrvatskog proljeća": "Druže Mihiz, možemo ih poslati po oružje pa da noćas zauzmemo Zadar"

"Mi stižemo avionom u Zadar. I oni su nas dočekali, na aerodromu: taj Momčilo Kosović i ljudi iz 'Prosvjete'. I saopštili su nam da je nastala velika frka, da je književno veče u Zadru zabranjeno, nego da ćemo to književno veče održati u Ravnim Kotarima, kod kule Stojana Jankovića, odnosno groba Vladana Desnice"
Datum: 12/01/2018

Okupljanje srpskih pisaca u Ravnim Kotarima za vreme "hrvatskog proljeća": "Druže Mihiz, možemo ih poslati po oružje pa da noćas zauzmemo Zadar"

Fotografije iz arhive Darka Hudelista

"U maju 1971. dogodilo se prvi put u istoriji da Srbi u Hrvatskoj - i to oni u Ravnim Kotarima, u okolini Zadra - mogu u svojemu kraju, u blizini svojih kuća i ognjišta, gledati i slušati (a onda s njima i razgovarati) žive srpske pisce, članove Udruženja književnika Srbije, od kojih je većina već tada bila anatemizirana kroz etiketu 'srpski nacionalisti'. Bili su to: Dobrica Ćosić, Borislav Mihajlović Mihiz, Antonije Isaković, Dragoslav Mihailović, Desanka Maksimović, Duško Radović, Matija Bećković, Miodrag Bulatović i Brana Crnčević. Tu je književnu tribinu organizirao Pododbor Srpskog kulturnog društva 'Prosvjeta' iz Zadra", piše Darko Hudelist za novi broj Nedeljnika, koji je na kioscima od 11. januara, u nastavku feljtona "Moji beogradski prijatelji", u kom govori o razgovorima sa akademikom Matijom Bećkovićem.

"Tragove o tom događaju našao sam u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, ali i u jednome Mihizovu intervjuu beogradskoj 'Dugi' u novembru 1990, dakle u vremenu koje je neposredno prethodilo (nažalost ratnom) raspadu Jugoslavije. Mihiz je u tom intervjuu istaknuo da je to bilo 'prvi put da srpski pisci dolaze kod Srba u Hrvatskoj', da se to dogodilo u veoma užarenoj i eksplozivnoj atmosferi 'hrvatskoga proljeća', da je tih dana, početkom maja 1971, u Zadru trajala 'nedelja hrvatske kulture', na kojoj su gostovali Vice Vukov, Šime Đodan i Vladimir Veselica, te da je gostovanje srpskih pisaca u Ravnim Kotarima bilo zapravo neka vrsta kontrapunkta svim tim događanjima u kojima su u glavnoj ulozi bili Hrvati, tj. hrvatski intelektualci. Najvažniji je podatak u svemu tome taj da je književna večer srpskih pisaca, po prvotnim planovima, trebalo da se održi u Zadru, ali kada su to vlasti zabranile, organizator je tu tribinu u hipu "premjestio" u selo pokraj Zadra Islam Grčki, poznato kao srpski kraj u kojem se nalaze vrijedni kulturno-istorijski spomenici srpskog naroda u Hrvatskoj - kula narodnog junaka Stojana Jankovića i grob velikog pisca i mještanina Islama Grčkog Vladana Desnice", piše Hudelist.

Borislav Mihajlović Mihiz je u intervjuu "Dugi" napomenuo da je i za njega to književno veče bilo "najuzbudljivija u mom životu". Održana je, kako je rekao, "pred nekoliko hiljada zanemarenih, zaboravljenih, u planini ostavljenih Srba".

"A uzbuđenje koje je toga dana vladalo među tim Srbima, Mihiz je ilustrovao rečima: 'Uzbuđenje je bilo toliko da mi je jedan pukovnik u rezervi, koji je bio i jedan od organizatora - rekao: 'Druže Mihiz, sad ako se dogovorimo, možemo ih (te Srbe koji su, po Mihizovim rečima, 'silazili s planina' na književnu tribinu u Islamu Grčkom - prim. aut.) poslati po oružje pa da noćas zauzmemo Zadar!''

A evo kako mi je to opisao sam Matija Bećković, jedan od sudionika tog jedinstvenog događaja, u jednome od naših razgovora koje smo, potkraj dvehiljaditih, vodili u 'Tribeci', u Kralja Petra:

'Bilo je lepo vreme. Mislim, proleće. Bili smo lako obučeni. Naš domaćin bio je nekadašnji oficir JNA Momčilo Kosović, sada u penziji, i ovi ljudi okupljeni oko 'Prosvjete', koji su pozvali jednu grupu srpskih pisaca na to književno veče u Zadru. Tu su bili: Desanka Maksimović, Dobrica Ćosić, Lule Isaković, Miodrag Bulatović, Duško Radović, Brana Crnčević, Mihiz, ja... Ista vojska koja je učestvovala i u Predlogu za razmišljanje iz 1967, iako se Dobrica Ćosić tada ograđivao od nas. I ja sam bio u toj vojsci... Znači, mi stižemo avionom u Zadar. I oni su nas dočekali, na aerodromu: taj Momčilo Kosović i ljudi iz 'Prosvjete'. I saopštili su nam da je nastala velika frka, da je književno veče u Zadru zabranjeno, nego da ćemo to književno veče održati u Ravnim Kotarima, kod kule Stojana Jankovića, odnosno groba Vladana Desnice. Zadar je tada bio sav u plakatima, nešto je bilo, neka proslava Matice hrvatske. To je bilo u glavnim salama u Zadru. Tu su bili i Veselica, i Đodan...'

Na moje pitanje zašto je gostovanje srpskih pisaca premešteno, u nastaloj napetoj situaciji, baš u Islam Grčki, Bećković je odgovorio:

'Oni, u stvari - Srpsko kulturno društvo, ili bilo kakva srpska organizacija - nisu imali u Zadru nijednu prostoriju, gde bismo mi mogli držati književno veče, ili gde bi nas oni mogli dočekati. Za mene je to bilo frapirajuće - da oni, zadarski Srbi, za tolike vekove, kako tvrde da su tu, nisu imali ni jednu jedinu prostoriju. Nijednu. Crkva je tada bila mrtva, nije postojala. Tako da su nas prvo odvezli na samu periferiju Zadra, gde je bila neožbukana, tek zidana kuća nekog pukovnika JNA, verovatno već tada u penziji, mislim da se prezivao Popović, gde smo popili kafu i vodu. Onda su nam oni rekli da ćemo mi odatle raznim automobilima da se prevezemo u Islam Grčki'", piše između ostalog Hudelist.

U novom Nedeljniku čitajte šta je sve Bećković pričao Hudelistu o Mihizu, Dobrici Ćosiću, Milovanu Đilasu, Dejanu Medakoviću, Žiki Stojkoviću, patrijarhu Pavlu...

CEO TEKST ČITAJTE U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 11. JANUARA, ILI U DIGITALNOM IZDANJU KOJE JE DOSTUPNO NA NOVINARNICA.NET

 


Ukupno komentara: 1



Sva polja su obavezna.



neidealni
14.01.2018 - 00:03
cekam pricu o pukovniku Trb.
Prvo, taj pukovnik u rezervi i njegov jugooficirski mentalsni sklop, je ista sorta koja je i 91e samozadovoljno racunala na Srbe iz Hrvatske pa im porazbacala najprije puscice pa poslije tenkovcine, valjda sve ono sto njima nije bilo od koristi ili prerizicno za prevoziti do sigurnih s-mjesta-ja po Beogradu, RSrpskoj, CGori i Srbiji (ne bih iskljucila ni Macedoniju), u smislu \'eto vam, pa se sami branite, nasa obaveza je zavrsena\'. Tako i taj \"pametni\" pukovnik u mirovini. Uza sve postovanje prema knjizevnim (nekim) imenima, 71e kao i 91e nije iz Bgda trebalo dolaziti nigdje u Hrvatsku. Niti kulturne tribine pisaca, ni kazalisne predstave, niti nastupi pjevaca, a kamoli nogometne utakmice, nista. Ni vojska. Sve bi to Hrvati bili obavili sami.